srijeda, 21. lipnja 2017.

Tradicionalne mise u crkvi sv. Martina 23., 24. i 25. lipnja 2017.

Prenosim s google grupe Tradicionalna Misa:
Vlč. Jérôme Bücker iz Svećeničkog bratstva sv. Petra služit će u zagrebačkoj crkvi sv. Martina tradicionalne latinske mise po sljedećem rasporedu:

petak, 23. lipnja u 19 sati navečer (svetkovina Presvetog Srca Isusova),
subota, 24. lipnja u 9 sati ujutro (svetkovina sv. Ivana Krstitelja),
nedjelja, 25. lipnja u 11,30 sati - (anticipirana proslava blagdana sv. Ladislava, zaštitnika Zagrebačke nadbiskupije).

A ja dodajem: odite se u petak pomoliti u baziliku Srca Isusova u Palmotićevoj oko 18:30 (novusordo misa u 17 bi trebala već završiti dok je iduće slavljenje u 19 sati) i onda dođite u sv. Martina slušati misu koju je slušala sv. Margareta Marija Alacoque te proslaviti ovaj lijepi blagdan kako ga je slavio primjerice bl. Ivan Merz.

utorak, 20. lipnja 2017.

Duhovna lirika utorkom 50


Paul Verlaine
(preveo Milan Pavelić)

MISTIČNI RAZGOVOR (izvadak)

I.
Moj Bog reče: »Ljubi me, moj sinko! Gle mi
Probit bok i Srce, što sja i krv lije,
Noge, što suzama Marija ih mije,
Bolna leđa, koja grijeh tvoj satire mi,

I ruke. I križ gle, žuč i čavle te mi,
I sve to te uči, da ti ljubiti je
U tom gorkom svijetu, gdje se tijelo smije,
Samo moje Tijelo, Krv i besjede mi.

Nisam li do smrti ja te milovao,
Moj brate u Ocu, Duhom dijete moje,
I nisam li strado ko što pisano je?

Nisam li tjeskobu svu ti projecao,
Znojio se znojem tvojih noćnih jada,
Prijatelju tužni, što me tražiš sada?

ponedjeljak, 19. lipnja 2017.

Sa smiješkom na licu i s obmanjivačkom retorikom


Nasmiješeno normaliziranje spolne izopačenosti
Najprije preljub, zatim sodomija

Christopher A. Ferrara
7. lipnja 2017.


Upoznajte o. Jamesa Martina, SJ, nadnaprednjaka, za LPBT-zajednicu i "homobrak" zauzetog prijatelja pape Bergoglia, koji ga je upravo imenovao savjetnikom vatikanskom Tajništvu za komunikacije, koje nadzire vatikansku televiziju, radio i društvene medije. Pratitelji ovoga crkvenog podrivača dobro poznaju njegov boležljiv smiješak i prilično tetkast način na koji odgovara na opravdane kritike od strane pravovjernih katolika dok radi na potkopavanju trajnoga naučavanja Katoličke Crkve o spolnim pitanjima, uključujući njezinu trajnu osudu unutarnjeg zla sodomije kao grijeha koji vapi u nebo za osvetom.

subota, 17. lipnja 2017.

Iskvaren

Robert J. Siscoe

Lutherove zablude o opravdanju


Dok se približavamo 500. godišnjici protestantske pobune i planiranoj "komemoraciji" toga događaja od strane modernistâ u Rimu, prigoda je da se podsjetimo na Lutherove zablude i krivovjerja o opravdanju, kao i na neposredne plodove koje su proizveli (Mt 7,20). Vidjet ćemo da Lutherovo naučavanje o opravdanju samo vjerom (sola fide) nije jednostavno "vjera bez djelâ", kako neki zamišljaju, nego je ukorijenjeno u posve različitom shvaćanju vjere, koja da opravdava i spašava čovjeka ne zahtijevajući posluh moralnom zakonu. Vidjet ćemo također da su te zablude bile ukorijenjene u preziru spram Božje svete pravde i Božjega moralnog zakona, ujedinjenom s posljedičnim iskrivljavanjem božanskog milosrđa – vrlo slično zabludama kojima su se zarazili mnogi današnji crkveni dostojanstvenici.

Na početku važno je napomenuti da protestanti kad rabe nazive "vjera", "milost" i "opravdanje" misle nešto sasvim drugo nego katolici. To je važno imati na umu ako ikad budemo raspravljali s protestantom.

Prije nego što se pozabavimo spomenutim zabludama, a da bismo pročistili svoje poimanje, prisjetit ćemo se ispravnih nazora o vjeri, milosti i opravdanju, kako ih naučava Bog preko svoje Crkve.

utorak, 13. lipnja 2017.

Tradicionalna misa na Tijelovo u 11:30 u sv. Martinu

Prenosim s google grupe Tradicionalna Misa:
Na Tijelovo 15.6.2017. u 11,30 sati bit će u crkvi sv. Martina u Zagrebu služena tradicionalna latinska Misa, a nakon mise i Blagoslov s Presvetim oltarskim sakramentom.

Dodano 15.6.2017. u 15:40. Dvije današnje fotografije, jedna s mise i jedna s blagoslova.


ponedjeljak, 12. lipnja 2017.

Pristanak razuma uz istinu slušanjem primljenu


Besmisao "pomirene različitosti"

Christopher A. Ferrara
6. lipnja 2017.

U svojoj proročkoj enciklici Mortalium animos, zabranjujući katoličko sudjelovanje u nastajućem "ekumenskom pokretu" protestantskog podrijetla, papa Pio XI. osudio je nazor, koji su tada promicali katolički praekumenisti, da će "razni narodi – premda se međusobno razlikuju u stanovitim vjerskim pitanjima – bez većih poteškoća ostvariti bratski sporazum ispovijedajući određene vjerske istine koje oblikuju nešto poput zajedničkoga temelja duhovnoga života". Taj nazor, kaže Pio, zasniva se na "krivome mišljenju koje smatra sve vjere više-manje dobrima i hvalevrijednima". Upravo tu zabludu, kao što mora priznati svaki pošten promatrač, u stvarnosti je glavnina crkvenog vodstva kroz proteklih pedeset godina prihvatila.

Tu zabludu nije moguće braniti ni obrazloženjem da se "ekumenizam" između Katoličke Crkve i onih koji ispovijedaju da su kršćani opravdano provodi poradi "promicanja kršćanskog jedinstva". Jer se, na čemu je Pio XI. s pravom ustrajao, a što bi i sam razum savjetovao, "jedinstvo kršćana može promicati jedino promicanjem povratka u jedinu istinitu Kristovu Crkvu onih koji su od nje odijeljeni, jer su je u prošlosti nesretno napustili. Jedinoj istinitoj Kristovoj Crkvi, kažemo, koja je svima vidljiva i koja treba ostati, u skladu s voljom svojega Utemeljitelja, točno jednakom kako ju je On utemeljio."

To jest: ne može biti kršćanskog jedinstva bez ispovijedanja iste vjere, koje znači pristanak uz iste nauke "božanski objavljene religije" koji bi, kako je upozorio Pio XI., bili odbačeni ako bi se "ekumenizam" dovelo do njegova logičkog zaključka. Jer božanska se objava sastoji baš u samim riječima koje su izrekli Utjelovljena Riječ, apostoli i Učiteljstvo Crkve utemeljene od Krista, koje je božanski objavljenu religiju tijekom stoljećâ vjerno prenosilo i objašnjavalo.

Prema tome, kao što je Protumodernistička prisega zahtijevala od bogoslovâ, svećenikâ i teologâ da priznaju – prije nego što je i ona odbačena nakon II. Vatikanskoga koncila, zajedno s naučavanjem Pija XI. – kršćanska je vjera "pravi pristanak razuma uz istinu slušanjem primljenu od vanjskog izvora. Tim pristankom vjerujemo, zbog autoriteta najistinoljubivijeg Boga, da je istinito ono što je kazao, posvjedočio i objavio osobni Bog, naš Stvoritelj i Gospodin."

No protestanti raznih vrsta, kako je Pio XI. s pravom primijetio, ne ispovijedaju istinu koja je slušanjem primljena od vanjskog izvora, koji je u konačnici sam Bog, nego mješavinu objavljene istine i ljudske zablude, ono što je papa Pio nazvao "osakaćenom i iskvarenom inačicom Kristova nauka". Tu neuvijenu prosudbu o mnogolikoj protestantskoj religiji također su međutim crkveni vođe odbacili jer "ekumenizam", kojemu je bilo omogućeno da provali u Crkvu, u praksi je zbrisao nužnost pravog nauka – onoga što je Bog objavio – za spasenje duša.

Ne bi nas trebalo iznenaditi što je taj bezmjerno razoran razvoj crkvenih zbivanja, koji do u slovo ispunjava zloslutne proročanske riječi Pija XI., sadašnji zaprematelj Petrove stolice uzdigao na novu razinu. Dana 3. lipnja u svojem obraćanju masovnom skupu bučnoga, svekršćanskoga "karizmatskog pokreta" papa Bergoglio pokazao je svoj uobičajeni prezir prema nauku objavljenom od Krista i apostolâ, izjavivši da je "mir moguće postići kroz našu ispovijed da je Isus Gospodin".

A što ćemo s golemim doktrinarnim razlikama između katolicizma i "osakaćene i iskvarene inačice Kristova nauka" u raznim protestantskim zajednicama? Kao što je Franjo priznao: "Ali ako naglašavamo razlike, u ratu smo, ne možemo naviještati mir." "Ekumenski" odgovor na taj "ekumenski problem" jednostavno je prilagodba razlikama! Tu je Franjo izložio konačnu zabludu "ekumenskog pokreta":
"Među nama postoje razlike. Ali to je očito. Postoje razlike. No želimo biti [s dramatičnim naglaskom, koji pokazuje da se očekuje pljesak] pomirena različitost. Ne zaboravite tu riječ, nego je recite svakomu: pomirena različitost! A ta riječ nije moja, nije moja. Izrekao ju je luteranski brat. Pomirena različitost."

"Pomirena različitost" potpuna je besmislica. Ne može biti pomirbe između nauka koji jedan drugomu proturječe. Stoga položaj jedine prave Crkve božanski dodijeljen Katoličkoj Crkvi, sedam od Boga ustanovljenih sakramenata, žrtveno svećeništvo, papino prvenstvo, nezabludivost Učiteljstva, nerazrješivost ženidbe i unutarnju nemoralnost kontracepcije, abortusa i sodomije nije moguće pomiriti s naukom religijskih sljedbi koje niječu svaku od tih istina. Jaz je nepremostiv, i upravo je zato Pio XI. ustrajao na tome da je jedini put ka kršćanskom jedinstvu povratak odmetnikâ u jedinu pravu Crkvu.

Nije Franjo izumio novotariju "pomirene različitosti", koja se pojavila s krivovjernim naučavanjem kardinala Lea Jozefa Suenensa, čiji spisi o toj temi pozivaju na nakaradu "teološkog pluralizma" u Crkvi. Nimalo iznenađujuće, papa Bergoglio rekao je gomili od 50 000 ljudi: "Važno je čitati djelo kardinala Suenensa o tome. Veoma važno."

Katolički um zgranut je pred prizorom ovog pontifikata, koji je vrhunac svakoga razornog crkvenog trenda u proteklih pedeset godina. Međutim ne možemo odvratiti pogled od toga prizora i ponašati se kao da nemamo papu. Možemo samo razotkrivati što se događa i zakonito prosvjedovati protiv toga radi istine koja nas oslobađa i moliti pritom za pospješenje božanski određenog obrata ove besprimjerne krize u Crkvi.

Početak toga veličanstvenog protuprevrata označit će posveta Rusije Bezgrešnom Srcu Marijinu koju će izvršiti svet papa u zajedništvu s hijerarhijom koja se vratila na put s kojega je toliki dio ljudskog elementa Crkve tako tragično zastranio počevši od kobne 1960., kada je Treća tajna imala biti objavljena, ali ju je umjesto toga zataškao sam papa koji ju je trebao objaviti.

http://www.fatimaperspectives.com/fe/perspective1022.asp

nedjelja, 11. lipnja 2017.

Pouke starca Pajsija o ekumenizmu


Primjetio sam da je bitno.net počeo sve češće objavljivati "pouke" nekog Starca Pajsija, istočnoraskolničkog grčkog monaha koji je živio u 20. stoljeću. Predlažem zato uredniku koji se tako oduševio starcem da prevede i pokoju njegovu riječ o ekumenskoj svejeresi i rimokatolicizmu. Vjerujem da će i sam naći grčke izvornike ili srpske prijevode, a meni je bilo najlakše potražiti nekoliko tekstova u engleskom prijevodu.

A Private Letter Concerning Ecumenism

An Invitation From The Pope To Elders Paisios and Porphyrios

Elder Paisios the Agiorite on Ecumenism

Elder Paisios of Mount Athos Against Ecumenism

Ecumenism and Tradition according to the Elder Paisios

subota, 10. lipnja 2017.

"Troppo santo!"

Postoje li u Crkvi proskripcijski popisi za „konzervativce“ i „tradicionaliste“

Postoji li novi „Sodalitium Pianum“, ovaj put pak s modernističkim predznakom? Talijanski tradicionalni blog Messa in latino govori o stvaranju jedne nove „mreže“ u Crkvi.

petak, 9. lipnja 2017.

Dogodi se, razumljivo je

Vijest Katoličke tiskovne agencije BK BIH o vjeronauku.

Lijepa fotografija koja je poslužila za ilustraciju. 

Izvor fotografije.


Ups!

Naravno, osoba koja je birala ilustraciju imala je sasvim normalnu katoličku intuiciju. Možda je i vama ova minorna situacija izmamila barem smiješak na lice, ali taj osmijeh brzo postane gorak kad razmislimo zašto je trebalo "potegnuti" u Ameriku za naći ilustraciju normalno odjevene časne sestre koja podučava djecu katekizmu.

četvrtak, 8. lipnja 2017.

Kardinal Robert Sarah: „To je dijabolično... oni uništavaju Crkvu“

Kardinal Sarah „To je dijabolično..., oni uništavaju Crkvu“ 
– Poziv na primanje Pričesti na usta klečeći


(Milano) Predavanjem kardinala Roberta Saraha, pročelnika rimske Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu jučer je u Milanu počeo četverodnevni međunarodni Kongres Sacra Liturgia o svetoj liturgiji. S posebnom napetošću u Svečanoj dvorani Katoličkog sveučilišta svetoga Križa očekivan je početak s kardinalom Sarahom, jednim od najpoznatijih predstavnika Crkve.

U svojem pozdravu biskup Dominique Rey iz Toulon-Frejusa upozorio je na pogovor koji je Benedikt XVI. napisao za najnoviju knjigu kardinala Saraha: „Snaga tišine“.

„Zbog ovog pogovora netko je izgubio samokontrolu.“

subota, 3. lipnja 2017.

Samo jedna

Pobjeda Bezgrješnog Srca: „samo jedna vjera, samo jedno krštenje, samo jedna Crkva, Sveta, Katolička, Apostolska“.

Dvije stogodišnjice:
Fatima i Oktobarska revolucija


Pobjeda Bezgrješnog Srca Marijina koju Gospa obećava u Fatimi, nije samo nagrada Neba onima koji slijede Mariju sve do vrha Kalvarije, nego pobjeda na zemlji „samo jedne vjere, jednoga krštenja, samo jedne Crkve, Svete, Katoličke, Apostolske“. To je odgovor koji je Gospa dala na protukršćansku Oktobarsku revoluciju uoči njezinog izbijanja 1917. godine. A to je, sto godina kasnije, naša bitka koja će se nastaviti sve do konačne pobjede.

Među mnogim obljetnicama koje se obilježavaju 2017. godine, dvije se ističu zbog vremenskog podudaranja, ali i zbog svoje očite oprečnosti: Fatima i Oktobarska revolucija.

U mjestu Cova da Iria, blizu Fatime, jednom zabitnom portugalskom selu, Gospa se ukazala trima pastirima šest puta uzastopce od 13. svibnja do 13. listopada 1917. godine, povjerivši im poruku za čovječanstvo. U Petrogradu, glavnome gradu Rusije, od veljače do listopada iste godine, dogodila se revolucija koja je ušla u povijest upravo jer je i ona umišljala da se obraća čovječanstvu. Ono što ova dva događaja koja su se zbila u istim mjesecima imaju zajedničko jest to da su oba nositelji sveopće poruke. Međutim, socijalistička i egalitarna poruka pokazala je tijekom jednog stoljeća svoj razorni domašaj. Fatimska poruka suprotstavlja zabludama koje će Rusija proširiti po svijetu poruku nade koja kulminira u riječima: „Na koncu će moje Bezgrješno Srce pobijediti“.

Revolucionarna gibanja koja su se iz Rusije proširila po cijelome svijetu dosegla su svoj vrhunac prodrijevši unutar same Crkve Katoličke koje je danas, čini se, najveći čimbenik pomutnje u svijetu. No samo će unutar Katoličke Crkve moći nastati – i već je nastao – pokret reakcije na ideološku Revoluciju čiji je glavni pokretač bila Rusija. Posljednja tajna koju je objavila sestra Lucija, Fatimska vidjelica, opisuje kaznu kozmičkih razmjera koja će se sručiti na neraskajano čovječanstvo, ali istodobno pokazuje koji je lijek ovoj kazni u povijesnom vremenu u kojemu živimo: „Samo jedna vjera, samo jedno krštenje, samo jedna Crkva, Sveta, Katolička, Apostolska“.

Ove riječi Majke Božje sestri Luciji znače da ne smijemo pronalaziti izvan Crkve odgovor na teške pogibelji koje prijete svijetu. Neki posvećuju svoju energiju proučavanju gospodarskih problema koji nas ugrožavaju: drugi gube svoje vrijeme u složenim geopolitičkim raščlambama: drugi opet ograničavaju svoje raščlambe na sukob kultura i civilizacija; na koncu: ima i onih koji upozoravaju na religiozni domašaj pitanja, ali se gube u samozavaravanju o ekumenskom zagrljaju među religijama. Svi oni, iako mogu uhvatiti djelomične vidike problema, varaju se na dubljoj razini.

Riječi „samo jedna vjera, samo jedno krštenje, samo jedna Crkva“ potvrđuju da samo Katolička Crkva može reći svijetu riječ istine. A ova istina ona je ista koju je Isus povjerio svojim učenicima, rekavši im: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se!“ (Mk 16,16)

Poslanje koje Isus povjerava apostolima i njihovim nasljednicima jest naviještanje cjelovite poruke istine i spasenja. Istinu Katoličke Crkve, njezino božansko podrijetlo, njezinu jedincatost, ono što nam daje ovlast reći da izvan nje nema spasenja, pokazuju njezina temeljna obilježja, njezine razlikovne crte koje ispovijedamo od IV. stoljeća u nicejsko-carigradskome simbolu vjere: Credo unam, sanctam, catholicam et apostolicam Ecclesiam. A Gospa se ne izražava drukčije kada jasno izriče ove riječi: „samo jedna Crkva, Sveta, Katolička, Apostolska“.

Crkva je od svojega utemeljenja jedna i nepodijeljena u svojemu nauku, u svojim sakramentima i u svojoj vlasti; ona je sveta, čista i bez mrlje, nikada grješna, premda u sebi obuhvaća grješnike; ona je katolička, to jest sveopća, predodređena za proširenje po svijetu samo jednoga Kristova Krštenja i jedinoga spasenja; apostolska je jer je utemeljena na neprekinutoj sukcesiji svojih pastira, od svetoga Petra, od apostola sve do dana današnjega.

Ovi pastiri nisu bezgrješni u svojemu ponašanju, ni nezabludivi u svojemu učenju, osim ako nije posrijedi Rimski Prvosvećenik koji neko učenje formulira na izvanredan način, ex cathedra, ili pak na redoviti način kojim potvrđuje trajno Učiteljstvo koje izriče Tradicija.

Može se dogoditi da se jedan papa zbilja odrekne svojega poslanja koje se sastoji u utvrđivanju braće u vjeri i u propovijedanju cjelovitoga Evanđelja svakome stvorenju. Isus nam pak jamči da vrata paklena nikada neće nadvladati, čak ni u slučaju nevjere njegova Namjesnika (Mt 13, 16-20). Sotonin dim može prodrijeti u Crkvu i obaviti Petrovu stolicu, ali tko i dalje ispovijeda svoju vjeru i živi u skladu s njom, ne treba se ničega bojati jer Gospine riječi sadržavaju i obećanje pomoći onomu tko ostane vjeran, kao što je Ona to bila na savršen način tijekom muke Kristove. U tim mračnim časovima cijela vjera Crkve koja se rađala bila je sadržana u Prečistom i Bezgrješnom Srcu Marijinom. A pobjeda Bezgrješnog Srca Marijina koju Gospa obećava u Fatimi, nije samo nagrada Neba onima koji slijede Mariju sve do vrha Kalvarije, nego pobjeda na zemlji „samo jedne vjere, jednoga krštenja, samo jedne Crkve, Svete, Katoličke, Apostolske“. To je odgovor koji je Gospa dala na protukršćansku Oktobarsku revoluciju uoči njezinog izbijanja 1917. godine. A to je, sto godina kasnije, naša bitka koja će se nastaviti sve do konačne pobjede.


Tekst: Roberto di Mattei, Radici Cristiane br. 124., svibanj 2017.
Izvor: https://www.radicicristiane.it/2017/05/editoriali/due-centenari-fatima-la-rivoluzione-ottobre/

srijeda, 31. svibnja 2017.

Kraljica neba

Knezovi nebeski sjaju u svom sjaju
Pjesmom nad pjesmama svi je pozdravljaju.
Otac zove: »Kćeri!«, »Majko!« Janje veli,
»Zaručnice moja!« kliče Golub bijeli.
Blaženstvom je svakim sveto Trojstvo puni,
Za Kraljicu sviju nebesa je kruni.
(Milan Pavelić)


Presveto, dakle, Trojstvo okrunilo je Mariju neuvelom kraljevskom krunom, u Njezinu desnicu stavilo kraljevsko žezlo, posadilo je na uzvišeni kraljevski tron odmah do Kristova prijestolja.

utorak, 30. svibnja 2017.

Duhovna lirika utorkom 49


Stjepan Miletić
MOLITVA PETRA SVAČIĆA

Ah, pustiše me sama, dan je svršen,
Svud vlada mir, noć zemlji vida rane.
Junaci prvi kraljevine ove
U snu sad leže i za boj se krijepe,
Ne prot tuđincem, ne prot nevjernikom,
Prot braći svojoj, a — za majku svoju.
Pol kraljevstva u protivničkom zboru
Prot meni kreće ... Bože, što li skrivih,
Da grozan rat taj, s kojeg srce moje
Krvari više nego s teških rana.
Sad vodit moram ? .........
                                    San mi doći ne će.
Na molitvu me nuka glas savjesti tajni,
I koljeno mi prigiba se lako.
                                      Bože svemogući!
U času tom ne kleči kralj pred tobom.
Već volje tvoje stvor, tvoj crv od praha.
Ne molim za se ... Što god duša moja
Sagriješila je — te grijehe odgodi
Na drugi, zadnji sud; u času ovom
Daj glasu mom čistoću anđeosku.
Da s molitvom se tvojih kerubina
Ko tamjan vine do prijestolja tvoga.
Što godijer vječna ti odluči mudrost.
Oj neka bude... al milostiv budi!
Pa ako gnjev tvoj zavrije nad zemljom,
Ko što nekad nad Sodomom griješnom,
I zaprijeti nam: ipak velji Bože,
Koj’ suncem svojim svaku travku zlatiš.
Oj ne daj propast — rodu čitavome!
Nevrijedan je li on te krune svijetle
I žezla sjajnog, kim namjesnik tvoj je
Na zemlji toj okrunio nam kralje,
Ti uzmi sjaj taj, al slobodu pusti;
U boju sutra ne daj nam podleći;
Nit šumam ovim, prirode oltarom,
Svjedocim mnoge djedovske nam slave,
Od bratske krvi ne daj se rumenit.
Ponosnih gora ovih gordo tjeme
Pod ropstva jaram sagnut ne dozvoli,
Nit tuđem jedru grdit mora lice.
U zemlju ovu tvoj nas Duh dovede,
Tvog Sina vjeru primili smo ovdje,
Na ovoj grudi daj nam dane trajat;
Ne daj nam propast sad, dok djeca još smo,
I pokosi nas tek — za žetvu zrele.
Milostiv budi ovoj zemlji našoj;
»Siromašna je, ljubavi joj treba,«
A sav svoj gnjev na krivca survaj glavu!
I ako sudiš, da u sjajnom nizu
Hrvatskih kralja ja tek crn sam biser
I da nevrijedna taj me grimiz resi,
Ti ubij mene, smakni te junake,
Što kano na pir idu za dom mrijeti,
Sve primi to za žrtvu, sveti Bože,
I satri sve nas, tek — Hrvatsku spasi!

četvrtak, 25. svibnja 2017.

Što prije to bolje

Kardinal Raymond Burke javno je od Pape zatražio 
da posveti Rusiju Bezgrješnom Srcu Marijinu


Kardinal Raymond Burke javno je od Pape zatražio da posveti Rusiju Bezgrješnom Srcu Marijinu. Burkeove riječi izrečene su tijekom četvrtog godišnjeg rimskoga Foruma za život na kojemu su bili nazočni također i kardinal Carlo Caffarra, biskup Athanasius Schneider te desetine lidera pro-life organizacija iz cijeloga svijeta.

Tijekom svojega govora koji se temeljio na fatimskoj poruci kardinal Burke je rekao da nema nikakvu nakanu umanjiti vrijednost posvete cijeloga svijeta Bezgrješnom Srcu Marijinu koju je obavio papa Ivan Pavao II. dana 25. svibnja 1984., ali da je nužno posvetiti izrijekom Rusiju.

Sama Gospa zahtijevala je posvetu u svojim porukama malenim Fatimskim pastirima. Jedna tako jasna posveta još se nije dogodila iako je prošlo sto godina od prvih ukazanja.

Izvor: http://cardinalburke.blogspot.com/2017/05/il-cardinal-raymond-burke-ha-chiesto.html

utorak, 23. svibnja 2017.

Duhovna lirika utorkom 48


Paul Verlaine
(preveo Milan Pavelić)

PRIČA
Posvećeno J. K. Huysmansu

Jednostavno ko što na plam siplju miris mio,
I kao što vojnik liva krv za domovinu,
Srce svoje, dušu svoju stavit ja bih htio
U popijevku kakvu lijepu u čast Marijinu.

Al nevrijedan ja sam, jao, grješnik sam pun kala,
Ko vuka u zboru svetih čut bi bilo mene;
Pijan još od gorkog vina s loze zemnih tala
Moj bi glas uvrijedit mogo uši uzvišene.

Treba srce kao vrelo, što se s hridi ruši,
Treba da nam znakom bude djetinja bjelina,
Da janjeći glas ne budi prijekora u duši,
Da nam čelo žarom kruni nevina milina,

Sve to treba, da bi nam se pjesma usmjelila
Tebe slavit, Djevo Majko, Marijo bez ljage,
Što se bijeliš sva kroz lepet anđeoskih krila,
Što na našu zemlja stavljaš svoje noge drage.

Al bar ja ću reći svakom, koji slušat mari,
Kako dušu, koja pade u bezdanu crnu,
Pogledaše, milostivo Tvoji nježni čari,
Te u krilo neznanih se Nevinosti vrnu.

Nevinosti, o što sijaš slijepcu iscijeljenu,
Djevičanska vatro duše, vodo, što nas krasi,
Vjeđo, što te spušta milost nad smućenu zjenu,
Piće žednog jelena, što pun se žara glasi!

...Bio tako komad slavan ljubavnika mamna,
Palih, čistili srdaca ga pojio napitak,
Podaleko zalazio na bespuća sramna,
Starajuć se samo za svoj sebični užitak.

Ateista to je bio, kakav živo grače,
Prem bezboštva gad mu cijeli ne išo u torbu;
Ko robijaš staru čiku, što je s nova žvače,
Uprav tako on ljubio bezbožničku čorbu.

To grubijan bio vam je, ulični pijanac,
To je bio i muž, kakvih za bravom se gleda,
Mada prve ljubavi mu pretrgo se lanac,
Ipak time njegov razvrat opravdat se ne da.

To je bio, gledaj štete, bljutav parižlija,
To jest bezjak stoput gori, jedan med onima,
Što u čudo nagoni ih svaka ludorija,
A ne znadu, jadna dušo, da si ti u njima.

Soj teatra, laka roba prljava dućana,
Uz koga bi i divljake, vrijedne mu drugare,
Snašla muka od zadaha odurnih mu mana,
Soj pločnika, soj kloake i otrovne pare!

Najzad glupak, sav zanesen za vremena tupa
— Kojih duh je to uglavnom, da se časte pivom —
A nada sve, luda glava, kojom nemir lupa,
Srce svač’je, sa prostačkom iskrenošću živom.

Al bez sumnje, i ja eto stalno mislim gdjekad,
Da on sa dna toga srca nikad ne izgubi
Sakrivene uspomene, da je bio nekad
Izmed one male djece, što ih Isus ljubi.

Zar očuvo on u umu svetinje je krasne
— I gle, to će uistinu istinito biti —
Tvoje ime, o Marijo, nazive ti časne
Ko kad rđav misnik jošte kapelicu kiti?

Ili prosto, možda on je bio pokraj svega,
Kraj svih mana, kraj svih grijeha i sveg ostaloga,
Čovjek vrlo prostodušan, pa iskrenost njega
Bar krasila pored svijeta Bogu nemiloga.

Ipak eto luda posla u tog prestupnika,
On spretnošću dokopa se sreće osobite,
Da sudovi zgrabiše ga, i kud će jadnika!
U najužoj rupi dolje zar ga ne vidite?

Oj tamnice filantropske! O gadu vam vajnom
I napretku ovom lažnom ni crne ni bijele!...
Tad se smekša, razmisli se. Kakovom to tajnom,
O Marijo, odabrana od vječnosti cijele?

K Sinu Tvomu on i k majci Njegovoj tad krenu,
O koliko sretan bješe u čas tili, smjesta!
Kakve suze, kakva radost, Majko! I u trenu,
Da bi Tebi ugodio, resiti se presta

Napravama oholosti, bijednom onom zlobom,
Što se zove duh i Znanost, hohotom psovača
I posmijehom, koji znade vas nabrat rugobom,
Usne sitnih nevjerničkih biblijskih tumača!

I on eto pokleko je, stao prebirati
Na krunici žarko zrnje, Tebe molit stao,
Da izbaviš, o Svetice, Kraljice i Mati,
Od ove ga tjelesnosti pregorke, o jao!

O daj, da on ništa više ne bi znati htio,
Do Mudrosti tajinstvenoj skrovit klanjati se,
Ljubit Srce Isusovo u zanosu cio
I u isto vrijeme na Te misliti kod Mise.

O daj ovo, ovu milost duši toj udijeli,
O Marijo, Djevo Majko, začeta bez ljage,
Sjajnobijela sva u pirnoj pjesmi kora bijelih,
Što na našu zemlju stavljaš svoje noge drage.

srijeda, 17. svibnja 2017.

Ne može proći bez toga


"Sv. Bernard običavao je govoriti da ga nijedna propovijed kao propovijed o Preblaženoj Djevici ne napunja s toliko radosti, a ujedno i s toliko straha: bojao se s jedne strane da ne reče previše i pripiše joj svojstva koja pripadaju samo Bogu; s druge pak strane, ako reče malo, znao je da je kazao odveć ispod istine..."
Jedan misionar u Oceaniji (citirano prema knjizi "Zaštitnik Katoličke Crkve...", Sarajevo, 1931.)

"Naša Gospođa kaže da su ratovi i neredi u svijetu kazna za grijehe. Ona više ne može zadržavati ruku svoga Sina. Potrebno je činiti pokoru. Ako se ljudi pokaju, naš je Gospodin još uvijek pripravan oprostiti; ako ne, doći će kazna."
"Kad bi ljudi znali što je vječnost, sve bi učinili da promijene svoj život."
Sv. Jacinta (citirano prema knjizi Yvesa Ivonidesa "Fatima: da ili ne?")

*


Christopher A. Ferrara
15. svibnja 2017.

Franjo u Fatimi: dobro i loše

Završio je papinski posjet Fatimi. Papa Bergoglio proglasio je svetima Jacintu i Franju, na čemu moramo odati hvalu Bogu.

Tradicionalna misa u crkvi sv. Martina u nedjelju 21.5.2017. u 11,30 sati

Prenosim s google grupe Tradicionalna Misa:
U crkvi svetog Martina u Zagrebu bit će ove nedjelje 21.5.2017. u terminu 11,30 sati služena tradicionalna latinska sveta misa.

Dodano 23.5.2017.u 14:45. Evo i tri slike s mise koju je služio vlč. Tomislav Roškarič, a na kojoj je pjevao g. Ivan Kovačić. Autor fotografija je don Elvir Tabaković, Can. Reg.



utorak, 16. svibnja 2017.

Duhovna lirika utorkom 47


François Villon
(preveo Milan Pavelić)

MOLITVA VILLONOVE MAJKE GOSPI

Gospo rajska, kraljice zemaljska,
Vladarice čistilišne strane,
Primi mene neznatnu kršćanku,
Broj me među svoje odabrane,
Nemoj gledat, što ja nisam vrijedna.
Ti dobara punija si, Gospo,
Nego grijeha ja grješnica bijedna.
Zasluživat, doć u nebo, velim,
Bez dobara tih ne može duša.
U toj vjeri živjet, umrijet želim.

Reci Sinu, da Njegova ja sam,
Neka s mene moje grijehe skine.
Učini mi kano Egipćanki,
Nek me zlo ko Teofila mine,
Koji dobi spasenje po Tebi
Prem je đavlu zapisao dušu.
Očuvaj me, da klonula ne bih;
Hrani mene Sakramentom bijelim,
Što se sveto gotovi kod Mise.
U toj vjeri živjet, umrijet želim.

Ženica sam uboga i stara,
Ne znam čitat, neuka sam tako.
U kloštarskoj našoj crkvi gledam
Slikan raj, gdje gusle sluša svako,
I pakao, gdje zlu čeljad vare.
Pakla strah me, radujem se raju:
U raj doći, daj mi, Božja Mati,
Kojoj s vjerom, srcem pravim, cijelim
Grješni svijet se ima utjecati.
U toj vjeri živjet, umrijet želim.

        POSVETA

Nosila si Djevo i Kraljice,
Isukrsta Kralja vječitoga.
Svemogući dođe s neba svoga,
Sličan posta nama ojađelim,
Za nas dragu svoju mladost preda,
U njem Boga duša moja gleda.
U toj vjeri živjet, umrijet želim.

četvrtak, 11. svibnja 2017.

Gostujući autor - O preuzetnosti


Govore da je sv. Augustin rekao da je Bijela nedjelja sažetak razdoblja milosrđa, zbog evanđelja o ustanovljenju sakramenta pokore, a onda valjda taj sažetak vide još više sažet u potpunom oprostu koji bi se zadobivao ispovijeđu i pričešću na blagdan Božjeg milosrđa pouzdanjem u to milosrđe (da li umjesto nenavezanošću na ikoji grijeh?).

*

O Božjemu milosrđu i strpljenju

Bog oprašta svim pravo skrušenim grješnicima. Milosrđe Božje, doduše, neizmjerno je kao Bog sam, ali djeluje pod uvjetom da se grješnik pravo obrati. Tu prevažnu istinu nalazimo točno označenu u Svetom pismu. "Bezbožnik", govori Gospodin kod Izaije, "neka ostavi put svoj, a nepravednik naume svoje, neka se obrati ka Gospodu i on će mu se smilovati." (Iz 55,7) Isto govori kod Ezekiela: "Čini li bezbožnik pokoru za sve svoje grijehe i pazi na sve moje zapovijedi te zakon i pravdu vrši, neka živi, da, neka ne umre." (Ez 18,21–22) Dakle samo ako se grješnik obrati i čini što je pravo, Bog mu je milosrdan i oprašta mu njegove grijehe. Ako pak u grijehu ustraje, ostaje mu izvor Božjega milosrđa zatvoren, te on upada u vječnu propast. "Ne budete li pokoru činili," kaže Krist Gospodin, "svi ćete zajedno propasti." (Luk 13,3) Milosrđe Božje ne sastoji se u tome da Bog svim grješnicima oprašta, nego u tome da on oprašta skrušenim grješnicima. Pročitamo li cijelu sv. povijest, nećemo naći nijednoga grješnika koji bi bez prave pokore postigao oproštenje grijeha. Kao što je istina da je Bog milosrdan, neizmjerno milosrdan, tako je također istina da on nije neskrušenim, nego samo skrušenim grješnicima milosrdan i oprašta im. Ne smijemo dakle imati pogrešan pojam o milosrđu Božjem. Ne recite: "Bog je neizmjerno milosrdan, on ne odbija nijednoga grješnika; ako i griješimo dugo i mnogo, Bog će nam već oprostiti." To je preuzetno govoriti i tko je tih načela, u pogibelji je da spas svoj zauvijek izgubi. Mnoge tisuće grješnika koji su preuzetni na milosrđe Božje griješili – gore u ponoru pakla. Ista će sudbina snaći svakoga tko drijemajući na jastuku milosrđa Božjega mirno dalje griješi, njegov konac bit će propast. Bog je neizmjerno milosrdan, ali i neizmjerno pravedan. Njegovo milosrđe pravo skrušenim grješnicima oprašta, a pravda njegova neskrušene grješnike osuđuje. Milosrđe Božje neka ne bude nikomu razlog da u grijehu mirno spava, i ujedno flaster na njegovu ranjavu savjest, nego moćna opomena za ozbiljnu, temeljitu pokoru. Neka se nijedan grješnik ne tješi da je Bog neizmjerno strpljiv, jer o toj vlastitosti vrijedi isto što i o milosrđu Božjem. "Sada se poslužimo dragocjenim vremenom, ne upotrebljavajmo život tek onda za vršenje dobrih djela kad ga gotovo nestane, jer Bog, koji je skrušenima obećao oproštenje, neskrušenima nije obećao sljedećeg jutra", kaže Grgur Veliki. Bog ima strpljenja s grješnicima, ali kako će dugo čekati, koliko je vremena dao grješniku da se obrati, to nije objavio. No ako Bog i dugo trpi grješnika i mnogo mu godina dade da se obrati, ipak zato grješnik nije slobodan od pogibelji, jer ga milost Božja može na koncu ostaviti i prepustiti propasti. Ne recite: "Bog je milosrdan, strpljiv, imat će strpljenja sa mnom i u ljubavi me primiti kad se jednom htjednem kao skrušeni sin vratiti u očinski dom." Tko tako govori, griješi protiv Duha Svetoga i mora se bojati da će jednom naći mjesto ne u nebu, nego u paklu. Samo sadašnje vrijeme u našoj je moći, i trebamo ga odmah upotrijebiti za svoje izmirenje s Bogom, da uteknemo prjetećoj opasnosti i spasimo se.

Po knjizi "Katehetičke propovijedi" Ivana Ev. Zollnera (Zagreb, 1905.)

ponedjeljak, 8. svibnja 2017.

Sancte Michael, defende nos in proelio ut non pereamus in tremendo iudicio


Michaelem veneremur
Et in Deo gloriemur
Pro sua victoria.

utorak, 2. svibnja 2017.

Daj djetetu keks u ruke

Ne mislim se baviti pravnom stranom konkretnog slučaja prve pričesti dječaka koji ima Downov sindrom, a koji je već nekoliko dana u medijima. Smatram da o tome dovoljno govori Zakonik kanonskog prava:

stari iz 1917. g.

novi iz 1983. g. 

Ipak moram izdvojiti nekoliko detalja u ovoj priči. Vjerujem da katoličkim čitateljima komentar i nije potreban.
Rečeno mi je da Adam i to dvoje djece neće biti na oltaru s drugom djecom. Kada sam upitala zašto, svećenik mi je odgovorio: "Pa što će gore kada svejedno ništa ne zna ništa i ne zna ni pričati." Nije pomoglo ni to što su druga djeca govorila da ima mjesta i za Adama i ostalo dvoje djece – kaže Slavica Kadić.
(Večernji list)

Župnik je praktički cijelu propovijed posvetio meni, govoreći da sam nikakva žena, da sam lažljivica, da mi se obrate svi kojima nešto treba, jer ću ja zvati medije, a na kraju je začinio rekavši da me neće pričestiti sve dok s medijima ne odem kod biskupa i javno kažem da sam sve slagala.
...
No, izdržali smo i to. Zbog Adama, koji je na kraju dobio hostiju, iako je i tu bilo problema, jer je nije htio od župnika primiti u usta nego u ruku, a ovaj je oklijevao, čak ga i prozvao da mu smeta i pravi gužvu. Na kraju su ostali župljani vikali: ‘Pa, dajte djetetu u ruke!’ i tek tada je to učinio, a crkvom se prolomio pljesak. Moj Adam i ja smo njegovu prvu hostiju podijelili po pola, jer si nisam mogla dopustiti da me otjera od oltara bez hostije - kazala nam je Adamova majka
...

Valja napomenuti da način župnika Asića da prvopričesnike za vrijeme Mise smjesti u prostor prezbiterija (svetišta) crkve oko oltara nije redoviti oblik i nije predviđen liturgijskim uputama. U pravilu prvopričesnici za pričest pristupaju iz crkvene lađe, tj. iz prostora za narod, bilo pojedinačno, bilo u pratnji roditelja - piše u priopćenju [Nadbiskupije].
(Jutarnji list)

I djeca koja žele primiti prvu pričest po starom obredu morat će u Hrvatskoj to učiniti odvojeno od svojih vršnjaka. Takve prilike smo već imali, a izvještaj s jedne baš od prošle subote možete pročitati ovdje.

Duhovna lirika utorkom 46


Xaver Dvořák
(preveo Milan Pavelić)

KRALJICI SVIBNJA

Kraljice, sa koje dvanaest zvijezda svijeti!
I svibanj je dar nam ruke kraljevske Ti.
Pružila si dlane, s njih se zrake liju;
Ko sunčana rijeka i val cvjetni kriju
Sve posvuda: stablo, grm, livadu, stijene;
Dižu žarom ledne okove vodene,
Glas valima srebren davaju, u kojem
Ko loretska zvona da se glase pojem.
Lijer si žezlom takla i zemlja Ti niže
Sto tisuć kaleža, za prinos ih diže;
U njima žrtvena krv su kapi rose,
Iz njih lako mili mirisi se nose
K modrom visu ko sa žrtve Abelove.

I moj oklop zrake prolomiše ove;
Srca bijeli cvijet ko kalež otvara se,
Od peluda zlatan gori on i sja se;
Krv u njemu šumi, kapljama se stvara
Naličeć na svetu žrtvu sa oltara.
Svaka kaplja želi rujnom ružom biti,
U vijencu o Tvoje podnožje se viti,
Prionut ko zvijezda za rub Tvog odijela,
Da s nje svima pogled pali ljubav vrela.
Ko da tkaju rese ljiljanovoj štoli
Spete su mi ruke, dok se duša moli,
A čist ronim biser oku iz dubljine,
Da plašt optočim Ti nebeske modrine,
Kojim Ti ćeš, Blaga, za sveg čuvat žića
Najslabije dijete, tako slabog bića,
Da podnijelo ne bi u pravde plamenu,
Kao sunce čistu Sina Tvoga zjenu.

ponedjeljak, 1. svibnja 2017.

Nekoć bila

Danas objavljen članak na stranici katolik.hr (http://www.katolik.hr/krscanstvomnu/marijaisvecimnu/gospa-majka-svih-naroda/) podsjetio me da već duže vremena imam "u ladici" dva kratka teksta o tim amsterdamskim ukazanjima.

subota, 29. travnja 2017.

Tradicionalna misa u crkvi sv. Martina u ponedjeljak 1.5.2017. u 16 sati

Prenosim s google grupe Tradicionalna Misa:
U crkvi svetog Martina u Zagrebu bit će ovog ponedjeljka 1.5.2017. u terminu 16 sati služena tradicionalna sveta misa na blagdan sv. Josipa Radnika. Celebrant je p. Jakub Zentner iz Svećeničkog bratstva sv. Petra.

Dodano 1.5.2017. u 19:55: Dvije fotografije s današnje pjevane mise.


četvrtak, 27. travnja 2017.

Osveta za Hram Njegov



Iz knjige B. Castegnara "Katekizam za odrasle", Zagreb, 1960.


SVETA MJESTA

Vidjeli smo kako nam prva zapovijed Božja nalaže ne samo da štujemo Boga te mu iskazujemo onaj vrhovni kult koji mu pripada kao stvoritelju i gospodaru svih stvari, nego nam također nalaže da svoje počitanje i poštivanje protegnemo na sve one stvari koje su s njime u vezi. Te su stvari na neki način njemu posvećene. Jedne su potpuno materijalni predmeti, npr. svetačke moći, slike, sveto posuđe, crkveno odijelo itd., druge su osobe, kao svećenici i redovnici, a treće su konačno sveta mjesta, npr. crkve i groblja.

O mnogim od ovih stvari već smo govorili te smo dokazali kako je njihovo oskrvrnuće uvijek grijeh, i to grijeh svetogrđa. Taj je grijeh to teži što je od veće važnosti predmet koji se obeščašćuje te što je veća zloporaba koja se na njemu vrši.

Ali možda ipak o jednom obeščašćenju nismo dosta govorili, a koje je u ovim vremenima vjerskog nehaja postalo nažalost tako općenito i poprima sve veće razmjere te ga ljudi čine bez ikakva straha i obzira. To je obeščašćenje svetih mjesta.

Stoga prije negoli zaključim tumačenje ove zapovijedi smatram potrebnim da se posebno zadržim na ovom predmetu, koji mi je na srcu, jer je i među nama potrebno o njemu govoriti, te da vam pokažem ozbiljnu dužnost poštovanja svetih mjesta, a napose crkve, koja je kuća Božja.

Promotrit ćemo dakle:
1. razloge zbog kojih moramo poštivati sveta mjesta
2. kako ih moramo poštivati
3. grijeh koji činimo njihovim oskvrnućem

utorak, 25. travnja 2017.

Sveti Marko, moli za nas


Bože, iže blaženago Marka Evanǵelista svojego blagodětju evanǵelskago propovědanja vazvisil jesi: podaj, molim te; nam vsegda i jego učenjem prospěvati, i molitvoju zašćititi se. Gospodem našim Isu-Hrstom Sinom tvoim: Iže s toboju živet i cěsarstvujet v jedinstvě Duha Svetago Bog: va vse věki věkov.

Bože, koji si blaženoga Marka, svoga evanđelistu, uzvisio milošću evanđeoskog propovijedanja; podaj, molimo, da nam njegovo znanje koristi i njegova nas molitva brani. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog po sve vijeke vjekova.

nedjelja, 23. travnja 2017.

Tradicionalna misa u crkvi sv. Martina u utorak i srijedu u 18,30 sati

Prenosim s google grupe Tradicionalna Misa:
U crkvi svetog Martina u Zagrebu bit će ovog utorka i srijede (25. i 26. travnja 2017.) u terminu 18,30 sati služene (tihe) tradicionalne svete mise. Celebrant je p. Jakub Zentner iz Svećeničkog bratstva sv. Petra.

Vaš milodar (lemozina) bit će, uz redoviti dio koji ostaje za crkvu, upotrebljen za pokrivanje troškova smještaja svećenika. Neka vas, kao i do sada, Gospodin Bog nagradi za velikodušnost.

utorak, 18. travnja 2017.

Duhovna lirika utorkom 45


Paul Verlaine
(preveo Milan Pavelić)

DO NOGU KRISTOVIH

Bože moj, Ti ljubavlju me rani,
I ta rana evo jošte dršće,
Bože moj, Ti ljubavlju me rani.

Bože moj, o strah Tvoj ožeže me,
I sad jošte ožeglina grmi,
Bože moj, o strah Tvoj ožeže me.

Bože moj, ja progledah taštinu,
I slava Ti useli se u me,
Bože moj, ja progledah taštinu.

U svom Vinu utopi mi dušu,
Daj mi živjet o svog stola kruhu,
U svom Vinu utopi mi dušu.

Evo moje neprolite krvi,
Evo tijela, nedostojna patnje,
Evo moje neprolite krvi.

Evo čela, što tek stid ga bije,
Za podnožje nogama Ti divnim,
Evo čela, što tek stid ga bije.

Evo ruku, što radile nisu,
Za žeravku i za tamjan rijetki,
Evo ruku, što radile nisu.

Evo srca, što ututanj tuklo,
Nek se trza na golgotskom trnju,
Evo srca, što ututanj tuklo.

Evo nogu, ludih lutalica,
Neka lete, kada milost zovne,
Evo nogu, ludih lutalica.

Evo glasa, ružna lažna huka,
U Pokori da me grješna kori,
Evo glasa, ružna, lažna huka.

Evo oči, dviju svijeća bludnje,
Da ih trnu suze molitava,
Evo oči, dviju svijeća bludnje.

Jao, Bože žrtve i proštenja,
Kolik bunar nehara je moga,
Jao, Bože žrtve i proštenja!

Bože strašni i presveti Bože,
Jao, crna bezdna mojih skvrna,
Bože strašni i presveti Bože!

Bože mira, radosti i sreće,
Svaki strah mi i neznanje svako,
Bože mira, radosti i sreće,

Ti to znadeš, sve to, sve to znadeš,
I da ja sam bogac, kakva ne bi,
Ti to znadeš, sve to, sve to znadeš.

Al što imam, Bože, dajem Tebi.


nedjelja, 16. travnja 2017.

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

S današnje mise u sv. Martinu

petak, 14. travnja 2017.

Neka ste nam došli

Ove smo godine i mi u župi na Veliki četvrtak imali apostolku. Za sada samo jednu, ali ako ćemo se ravnati idejom koja je misao vodilja takve novosti, trebalo bi ih iduće godine biti barem šest. Jer, ako ovako ostane, mogao bi netko učiniti krivu poveznicu s jednim apostolom koji se posebno istaknuo svojim djelovanjem prije i oko Posljednje večere. A ovdje zaista ne bi bilo korektno povezivati s tim apostolom laikinje, već isključivo njegove duhovne nasljednike u kleru.


Čestitam p. Anti Gavriću, doktoru teologije i donedavnom provincijalu Hrvatske dominikanske provincije koji nam je donio još jedan običaj sa zapada gdje je studirao i bio profesor. Znamo da nam je cilj i u Hrvatskoj što skorije imati male zajednice pravih vjernika po uzoru na Francusku, Njemačku, Nizozemsku itd. Ovo je tek jedan sitan, rekli bismo damski koračić, ali u pravom smjeru. Ljupka i čedna gesta koja može samo ojačati one bitne poruke Velikog četvrtka: svi su ljudi sestre i braća, čistima je sve čisto te najvažnije: svoje shvaćanje kršćanske poruke možemo na poseban način naglasiti izborom spola, roda, rase, religije itd. onoga kojemu u javnosti odlučimo ceremonijalno jednom godišnje "oprati" nogu.

Svakako bi trebalo poslušati poziv koji nam je p. Anto uputio u propovijedi i moliti za svećenike. Možda posebno da ne budu od svijeta kao što ni Gospodin nije od svijeta.

srijeda, 12. travnja 2017.

Kardinal Newman o duševnim patnjama Isusovim


Duševne patnje našega Gospodina tijekom Njegove muke

Svaki ulomak povijesti našega Gospodina posjeduje nedokučivu dubinu i pruža nepresušnu građu za razmatranje. Sve s Njim u vezi beskrajno je, a ono što najprije razabiremo samo je površina nečega što počinje i završava u vječnosti. Bilo bi preuzetno od bilo koga, izuzevši svece i učene teologe, da pokuša tumačiti Njegova djela i riječi, osim u meditaciji, ali meditacija i duhovna molitva u toj su mjeri dužnosti svih koji žele njegovati istinsku vjeru i ljubav prema Kristu da nam, sestre i braćo, može biti dopušteno da, pod vodstvom svetih ljudi koji su otišli prije nas, razmišljamo i izlažemo ono čemu bi inače bilo prikladnije naprosto iskazati štovanje nego da to pomno ispitujemo. No određeno vrijeme godine, a posebno ovo, traži od nas da pobliže i što potpunije razmotrimo čak i one još svetije dijelove evanđeoske povijesti. Više volim da me smatraju slabim ili pretjerano revnim u opisu teme nego da iznevjerim ovo razdoblje i da šutim. Nastavljam, jer to od mene traži crkveni liturgijski kalendar, pa premda bi se svaki propovjednik ustručavao o tome govoriti, usmjerit ću vaše misli prema temi posebno pogodnoj za ove dane, iako mnogi od nas o njoj možda premalo razmišljaju. Riječ je o patnjama što ih je naš Gospodin pretrpio u svojoj nedužnoj i bezgrješnoj duši.

Tradicionalna misa u sv. Martinu na Uskrs 16.4.2017. u 11,30 sati

U crkvi svetog Martina u Zagrebu bit će ove nedjelje 16. travnja u terminu 11,30 sati služena (tiha) tradicionalna sveta misa na Uskrs.

utorak, 11. travnja 2017.

Duhovna lirika utorkom 44



Annette von Droste-Hülshoff
(preveo Milan Pavelić)

NA CVJETNICU

»Već rosa gine nijemo;
Što s palmama je tim?
U susret Mu hajdemo
Sa granjem zelenim.
On želi u naš dom,
U našu sobu doći;
Već smjerni narod kroči
Sa pjesmom pohvalnom.«

— Ne mogu s vama veće,
Oteščao mi dah;
Za stijegom stijeg se kreće,
Već nikad stić ih ja.
Oj sjaja prejasnog!
Moj Spase, dane mio,
Ti, Ti si! Ideš ti’o
U trulež groba mog!

Što spremit bih Ti smjela,
Gdje drag mi gostuješ?
Navesti bih Te htjela,
Da dugo ostaneš.
Da, cvijeće premilo
Na Tebe ću da mećem,
Da povežem Te cvijećem,
Zabranit ne ćeš to.

Ja lijer ću plemeniti
Sa desne Majčine
O Tvoju nogu viti
Uz molbe ponizne.
Da sputim silom svom
U prstenje Te cvjetno,
Tad glavu ću Ti spretno
Okružit krunicom.

Brat grane palmine ću,
Po podu sterat njih,
Dat patnje Tebi sve ću,
Što lakše, teže ih
Podnesoh ljeta tog.
Gle tu Ti njih do nogu,
I moriti me mogu
Do određenja Tvog.

O nedokučljiv li si
U brizi ljubeznoj,
Kad ni pomišljo nisi
Na grijeh toliki moj!
Ne, ja Te ne puštam,
Al da i odeš smjesta,
Veselja mi ne nesta:
Doć iznova ćeš, znam.

ponedjeljak, 10. travnja 2017.

Muka po Ivanu

Zna li tko za ijednu crkvu u gradu Zagrebu u kojoj će se Muka Gospodina Našega Isusa Krista na Veliki petak pjevati na latinskom?

Unaprijed hvala na informacijama.

nedjelja, 9. travnja 2017.

Cvjetnica u Ninu

Vjerujem da svaki katolik voli lijepu procesiju, a što može biti ljepše od pobožne procesije na Cvjetnicu po sunčanom proljetnom vremenu. Zahvaljujem čitateljici ovoga bloga koja je podijelila sa mnom fotografije današnje procesije u Ninu. Pohvalno je čuti kako je pateru to bila već treća Misa s pjevanom Mukom toga dana, a da je ipak bez preskakanja i žurbe sve skladno obavio.

srijeda, 5. travnja 2017.

Nekoliko lijepih slika

Evo nekoliko lijepih fotografija koje dobro prikazuju tradicionalnu misu prošle nedjelje. Zahvaljujem autoru fotografija, augustinskom kanoniku Elviru Tabakoviću.





utorak, 4. travnja 2017.

Pretplatite se na hrvatsku verziju Paix Liturgique


Još prije pet godina kada je prvi put objavljena hrvatska verzija stranice Paix Liturgique, pozvao sam čitatelje ovog bloga da se pretplate na taj newsletter sa zanimljivim i manje poznatim informacijama o proširenosti tradicionalne mise po čitavome svijetu. Tako se primjerice u rujnu prošle godine moglo čitati o hrvatskom svećeniku o. Milanu Mikuliću koji je u najtežim godinama za staru misu (sedamdesetima i osamdesetima) očuvao tradicionalnu misu u jednoj župi na zapadnoj obali SAD-a. Usto se redovito objavljuju i istraživanja provedena na širokom uzorku vjernika u pojedinoj zemlji o potražnji i želji za celebracijom stare liturgije.

Ako se pretplatite, newsletter ćete dobivati jednom mjesečno ili jednom u dva mjeseca, a to zaista nije preveliko opterećenje. Bilo bi šteta da se hrvatska verzija ugasi zbog nezainteresiranosti, pa preporučite ovu stranicu i mogućnost pretplate i drugim poznanicima bez obzira da li su tradicionalni katolici ili ne.

Duhovna lirika utorkom 43


Nepoznat autor
(preveo Milan Pavelić)


KRISTU RASPETOMU (II.)

Vȃs ištem željan, ruke plemenite,
Na križu svetom što ste ogoljene,
Da primite me, vi ste raširene,
I pribijene, da me ne kaznite;

Vȃs, oči divne, mrakom obavite,
Što krvlju ste i suzam pokrivene,
Što budne ste, da odriješite mene,
I zaklopljene, da me ne zbunite;

Vȃs, noge, što mi pobjeć ne možete,
I glavu, što se nagnu, da me zove,
I krv, što mije od zloće me ove;

Vȃs, grudi, da me k sebi privijete,
I čavle drage, da se združim s njima,
Slatkoće punim trajnim vezovima.

nedjelja, 2. travnja 2017.

Sutra, u ponedjeljak 3.4.2017. tradicionalna misa u sv. Martinu u 19 sati

S današnje mise u crkvi Krista Kralja

U crkvi svetog Martina u Zagrebu bit će u ponedjeljak 3. travnja 2017. u 19 sati služena (tiha) tradicionalna sveta misa.

petak, 31. ožujka 2017.

Posveta Nizozemske i San Franciska Bezgrješnom Srcu Marijinu

100 godina Fatime: biskupi Nizozemske i San Franciska
posvećuju svoje biskupije Bezgrješnom Srcu Marijinu

(Amsterdam/San Francisco) Biskupije Nizozemske i nadbiskupija San Francisco u SAD-u prigodom stogodišnjice Gospinih ukazanja u Fatimi posvetit će se Bezgrješnom Srcu Marijinu.

srijeda, 29. ožujka 2017.

Tradicionalna misa u crkvi Krista Kralja na Mirogoju 2. travnja u 11:30

Prenosim s google grupe Tradicionalna Misa na koju se možete pretplatiti da biste dobivali ovakve obavijesti na mail:
U crkvi Krista Kralja na zagrebačkom groblju Mirogoj ove nedjelje 2. travnja 2017. u 11,30 sati p. Jérôme Bücker iz Svećeničkog bratstva svetog Petra služit će tihu tradicionalnu svetu misu na nedjelju Glušnicu.

Obratite pažnju na nestandardno mjesto.

utorak, 28. ožujka 2017.

Duhovna lirika utorkom 42


Nepoznat autor
(preveo Milan Pavelić)


KRISTU RASPETOMU (I.)

Ne, Bože moj, kad ljubim Te ovako,
Ne činim ja to radi raja Tvoga,
Nit ostavljam se grijeha prokletoga,
Što užasni bi plašio me pako.

Ti, Ti si mene, o moj Bože, tȁkô,
I tužni pogled na Te ranjenoga,
Što visiš raspet s križa pregorkoga
I ideš u smrt zlo podnoseć svako.

Tek ljubav Tvoja moju ljubav prȅnu:
Ja i bez neba predo bih Ti sebe
I sve bez pakla bojao se Tebe.

Ni jedan dar me k Tebi nȅ pokrenu:
Kad bila bi mi i bez nade nada,
Ja ipak bih Te ljubio ko sada.

ponedjeljak, 27. ožujka 2017.

Kad se budemo gledali oči u oči

Papa Franjo pred Presvetim:
„Ne kleči, ne skida pileol i nije u molitvenom stavu“

Papa Franjo sjedio je u kripti Milanske katedrale pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom: 
„Nije klečao, nije čak ni skinuo pileol (kapicu) i nije bio u molitvenom stavu“

(Milano) U okviru svojeg posjeta Milanu u subotu 25. ožujka i susreta sa svećenstvom Nadbiskupije u Milanskoj katedrali papa je Franjo jedno vrijeme proboravio pred Presvetim. „Nije kleknuo, nego je sjeo na lijep naslonjač, okružen drugim crkvenim velikodostojnicima koji stoje...“ Ovim riječima novinar Antonio Socci kritizirao je scenu koja je s različitih strana izazvala kritiku.

Tradicionalna stranica Messa in latino dodala je još nekoliko primjedbi. Njezin urednik kritizirao je držanje pape Franje pred Presvetim kako ova stranica to ovako žestoko nikada nije činila u četiri godine ovoga pontifikata.

  • „Papa ne posjećuje Presveto na glavnom oltaru (što bi bila dobra i prava prigoda javno posvjedočiti dostojanstveno klanjanje Bogu, vrhunac liturgije i bogoštovlja), nego u kripti, gotovo kao da je posrijedi privatna stvar koja se čini potajno i na brzinu.“
  • Nije čak bilo pripremljeno ni klecalo. To znači: katedralni ceremonijar dobio je uputu da ga uopće ne postavi. Papa ne će uporabiti klecalo i takvo nešto očito ne želi ni imati blizu.
  • Franjo pred Presvetim nije čak ni skinuo bijeli pileol. K tome, on se nekoć nazivao Soli Deo jer ga se skida samo pred Bogom u Oltarskome Sakramentu.
  • Izraz i držanje tijela, ruke koje nisu sklopljene, pokazale su da Papa nije stupio pred Gospodina u stavu molitve i klanjanja, čovjek bi pomislio da ga je programom predviđena međupostaja u kripti živcirala. Pogled se čini apatičnim kao da uopće ne vidi Boga u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Franjo pred Presvetim: „Apatičan pogled, bez molitvenoga stava“

Čini se da papa Franjo nema nakanu pokazati čine klanjanja Bogu koji pripadaju samo Bogu. On ne želi kleknuti, to je poznato (zbog bolesti, kaže se, ali ne službeno). Ali sjediti umjesto stajati, ne skinuti pileol i ne sklopiti ruke? Ne, po mojem mišljenju on ne vjeruje u stvarnu prisutnost! Na Veliki četvrtak to ćemo pak vidjeti.

Sve uzalud: govore mi da moram voljeti i poštovati ovoga Papu. Meni ipak ne uspijeva voljeti ga. I poštivati ga pada mi teško.

Bit će da je pravno papa, ali on to nije u svojem vršenju službe posvećivanja i poučavanja. Možda je papa samo u upravljanju (u tome da je Franjevce Bezgrješne stavio pod komesarsku upravu i smjenjivao pravovjerne biskupe, štitio homoseksualne svećenike i poticao radničke svećenike).

Kršćanski je Caritas zaslužan ako se događa iz ljubavi prema Kristu. Bez Krista to je samo ateistička socijalna pomoć.“

Izvor: http://www.katholisches.info/2017/03/papst-franziskus-vor-dem-allerheiligsten-er-kniet-nicht-sondern-sitzt-nimmt-den-pileolus-nicht-ab-und-keine-gebetshaltung-ein/

nedjelja, 26. ožujka 2017.

Novi pokušaj

Vatikan – lefebvrovci korak od potpisivanja sporazuma.

Fotografija mogućeg novog sjedišta u Rimu

Marco Tosatti 

Kažu mi dobro obaviješteni izvori da su Svećeničko bratstvo sv. Pija X. i Vatikan samo korak od potpisivanja sporazuma. I zbilja, prema nekima nedostaju samo potpisi; samo se čeka da biskup Bernard Fellay, Generalni poglavar Bratstva, unutar Bratstva pojasni posljednje točke kako bi učinio veliki korak: službeni potpuni povratak lefebvrovaca kao osobne prelature u krilo Rimske Crkve. Na taj način Franji bi uspjelo dovršiti ovaj pothvat koji je otpočeo za pontifikata Benedikta XVI. i koji se je nasukao zbog teoloških pitanja; a koje bi se sada nadvladalo raspoloživošću Rimskoga prvosvećenika da ne traži da se svaka „točka na i“ pojasni i definira. S druge je strane i mons. Lefebvre pisao da ako bi se II. vatikanski sabor tumačio prema hermeneutici kontinuiteta, ne bi bilo nikakvog problema za potpuno jedinstvo s Rimom. I nema nikakvog problema da se unutar Crkve, kako je već Benedikt govorio, Koncil tumači na taj način. (...)

Mons. Fellay iznio je zanimljiva promišljanja tijekom svojega putovanja u Poljsku. I iz njih, uz sav oprez u svezi s ovim slučajem, stvara se dojam da klima može biti zrela za važnu najavu. S druge strane Rimski Prvosvećenik ima određenu simpatiju prema lefebvrovcima (manje za tradicionaliste u svojoj kući) koju je naslijedio, kako se čini, zbog dobrog dojma koji je stekao o Bratstvu kada je bio nadbiskup Buenos Airesa.

U propovijedi u Poljskoj mons. Fellay opovrgao je glasove o kupnji nekretnine koja je u vlasništvu Rimskoga vikarijata, crkve Santa Maria all'Esquilino, kao budućega sjedišta Bratstva. I rekao je istinu. No u biti, s obzirom na reguliranje odnosa sa Svetom Stolicom, Bratstvo bi bilo zainteresirano za kompleks zgrada koji pripada Sestrama Bezgrješne iz ulice Monza, za jednu bivšu školu-internat s crkvom koja ima izravan pristup s ceste. Ovaj bi kompleks zgrada mogao postati novim rimskim središtem FSSPX-a. Fotografije koje vidite jesu fotografije te zgrade.



Izvor: http://www.marcotosatti.com/2017/03/20/vaticano-lefebvre-a-un-passo-dalla-firma-dellaccordo-le-foto-della-possibile-nuova-sede-a-roma/