utorak, 17. listopada 2017.

Dobrostivo štiti uredbu svoju, koju si dao za umnožavanje ljudskoga roda

Prošle subote imali smo priliku prisustvovati radosnom događaju, ženidbi po tradicionalnom obredu. Na istočnom rubu grada Zagreba nalazi se lijepa stara crkva u kojoj je prostor svetišta uništen tijekom postkoncilskog posadašnjenja. Srećom, ostala je barem freska u apsidi koja usmjerava pogled vjernika i donekle iskupljuje sadašnje stanje.

Obred sakramenta ženidbe je u svojoj konkretnoj realizaciji bio vjerojatno najovisniji o lokalnim običajima. Ovdje je prikladno korištena zagrebačka verzija rimskog obred. Nakon kratkog nagovora zaručnicima o kršćanskom shvaćanju ženidbe, slijedi odmah bitan dio sakramenta, tj. privola. Potom svećenik ruke zaručnika i zaručnice ovije štolom i čineći znak križa združi muža i ženu u ženidbi. Slijedi škropljenje blagoslovljenom vodom te blagoslov i razmjena prstenja. Nakon kratke svećenikove molitve, završni je čin zaklinjanje zaručnika i zaručnice na raspelo koje potom poljube.
Tako mi pomogao Bog,
Blažena Djevica Marija
I svi sveci Božji,
Da ovdje nazočnu N. ljubim
I nju za svoju zakonitu ženu uzi­mam
Po naredbi Božjoj
I po običaju svete matere Crkve,
I da nje nikada ne ću ostaviti
Do svoje ili njezine smrti.
Tako mi pomogao Bog,
Blažena Djevica Marija
I svi sveci Božji!
U ime Oca + i Sina i Duha Svetoga. Amen



Sve skupa bilo je gotovo za desetak minuta, a zatim je uslijedila misa. Pjevao se ordinarij prema anđeoskoj misi uz pučke pjesme po izboru zaručnika. Posebnost ženidbene mise, osim, jasno, vlastitih molitava, pjesama i čitanja, su molitve koje svećenik moli okrenut prema zaručnicima (koji su tada već muž i žena) nakon očenaša i poslije pričesti. Posebno je lijepa duža blagoslovna molitva poslije očenaša:
Bože, koja si svojom svemoćnom snagom sve stvorio iz ničega, koji si uredio svemir i dao čovjeku, što si ga stvorio na svoju sliku, ženu kao nerazdruživu pomoćnicu tako, da si tijelu žene dao početak od muževljeva tijela učeći, da se ono, što si ti našao za dobro stvoriti iz jednoga, ne smije nikada rastavljati. Bože, koji si posvetio ženidbeni savez tako uzvišenim otajstvom, da si u ženidbenom vezu dao sliku otajstvenog veza Krista i Crkve; Bože, po kojem se žena sdružuje s mužem, i ova od početka ustanovljena zajednica dariva onim blagoslovom, kojeg jedinog nije digla kazna istočnoga grijeha ni osuda potopom: milostivo pogledaj na ovu svoju službenicu, koja se ima vjenčati ženidbenim vezom pa moli da je štitiš svojim okriljem. Neka bude na njoj jaram ljubavi i mira, neka se vjerna i čista uda u Kristu. Neka vazda nasljeđuje svete žene: neka bude ljubazna svome mužu kao Rahela, mudra kao Rebeka, dugovječna i vjerna kao Sara. Ništa u njoj neka ne ugrabi za sebe od njezinih djela onaj začetnik grijeha. Neka se od srca drži vjere i ustraje u zapovjedima. Združena s jednim mužem neka bježi od nedopuštenih općenja. Neka štiti svoju slabost snagom stege: neka bude časna ćudoređnošću, poštovana radi stidijivosti, poučena nebeskim naukama, neka bude blagoslovljena djecom, neka bude prokušana i nevina, neka dođe u mir blaženih i u kraljevstvo nebesko. A oboje neka ugledaju sinove sinova svojih do trećeg i četvrtog koljena i dođu do željene starosti. Po istom Gospodinu...

Nakon mise, svećenik je opomenuo narod da čestitanja obave ispred crkve iz poštovanja prema svetosti mjesta. Nedugo iza toga uputili smo se na proslavu i sve je prošlo, kako reče jedan godinama mlad, ali duhom zreo uzvanik, kao "prava kršćanska svadba".

Čestitam novom bračnom paru riječima sluge Božjeg o. Ante Antića:
Bog Vas dragi napunio svojim posebnim milostima i darovima, da ispunite svoje dužnosti na veću slavu Božju, na posvećenje Vaše i Vašega potomstva i na dobro svete Crkve i našega naroda!

Neka ovaj kratki izvještaj bude poticaj i drugim našim svećenicima da se odvaže podijeljivati sakramente po starom obredu.

petak, 13. listopada 2017.

K tebi oči podižemo






K tebi oči podižemo,
Djevo sveta, Djevo čista:
ti si sjajna ona zvijezda,
koja Spasom nama blista.

Kad nas strasti, bura vije,
kad nas studen grijeha bije:
ti si, Djevo, sunce naše,
što nas zlatnom zorom grije.

Grij nas, grij nas s tvog nam žara
zlatnim plodom duša rodi!
Blistaj, Djevo, blistaj, zvijezdo,
u Raj sveti ti nas vodi!

Tamo, tamo, gdje je vječno
proljet Mira duševnoga,
tamo, Majko, gdje je Carstvo
božanskoga Sina tvoga!

tekst: Ferdo Rožić
izvedbe: 1, 2.

utorak, 10. listopada 2017.

Duhovna lirika utorkom 54


Marceline Desbordes-Valmore
(preveo Milan Pavelić)

ORUNJENI VIJENAC

Ići ja ću, ići s vijencem orunjenim
U vrt Očev, u kom cvijet oživljuje,
Tu ću dugo molit duhom poniženim:
Otac ima lijek, što muku smiruje.

Ići ću i reć mu bar suzama svojim:
»Gledaj, patila sam... « On će dići gled,
Poznat će me sa svim promjenama mojim,
Ocu smetat ne će lik uveo, blijed.

On će reći: »Ti, o tužno moje dijete!
Zar izmakla zemlja koraku se tvom?
Ja sam Bog: nek sve sad skrbi ostave te,
Gle mog Srca, uđi, tu je tebi dom!«

O blagosti, slasti, utočište, Oče!
Plakalo Ti čedo, i Ti plač mu ču!
Moj si već, jer nadom ja Te grlit počeh,
I jer imaš svu mi radost iščezlu.

Ti ne bacaš cvijeta, što već nema čara,
Zemlja tek ne prašta grijeha takovih.
Zle me ne ćeš proklet, što od tvojih dara
Ništa baš ne prodah, već sve razdijelih.

utorak, 3. listopada 2017.

Nema spokoja ni snova

P. Marko Glogović je napisao novi članak za bitno.net u svom karakterističnom stilu: mješavini karizmatizma, dirljive pobožnosti i djetinjaste naivnosti. Sa znatno previše riječi, po modelu (ovaj puta ipak nešto zauzdanijeg) romana toka svijesti, pater opisuje svoj užasavajući susret s neimenovanom katoličkom crkvom u inozemstvu. No, svakome tko je nesrećom zašao u crkvu sv. Andrije u Grazu, prizori koje p. Glogović opisuje neće tako brzo izblijediti iz sjećanja. Sve perverzije i demonske instalacije koje ovaj zabezeknuti redovnik opisuje su istinite i bilješke o tome što je vidio točne. Nažalost, pater Glogovića još uvijek treba lagano pogurnuti u pravom smjeru, prema izlazu iz tunela. Stoga, evo još jedne točkice koju pater treba spojiti da bi mu se kao u onim dječjim zabavnim časopisima ukazala čitava slika. Ta slika nije lijepa, ali je bliža istini od zaključaka poput ovih koje izdvajam iz paterova članka:
Postoje te dvije bolesne i bolne krajnosti: jedni bi sve kao u srednjem vijeku, drugi bi sve kao ovo.

Antikrist ima sve više otvorenih vrata… Iako ga je sigurno usporila i Godina milosrđa i obljetnica Fátime i ljubav na djelu našega pape Franje, ovakva mi nedjela potvrđuju da su vremena prijelomna i preozbiljna.

Također, vidimo što se čini Papi, na primjer. Digla se cijela armada „dobronamjernih“ koji ga optužuju i smišljaju konstrukcije gdje i kad god stignu.

Ili kad samo malo razmislimo, koliko se progoni i pljuje Karizmatska obnova ili Neokatekumenski put… Evo nam plodova. Nema nove evangelizacije, imaš eto ovo. Niste htjeli poslušati zadnjih pet papa, kojima je Duh Sveti detaljno sve ovo nagovijestio, a istovremeno je dao odgovor: pokrete, zajednice, apostolate…

Pita se hrvatski pavlin:
Možda ipak, biskup nema pojma o ovome, možda je ucijenjen, možda su ga preveslali, možda je sve dozvolio u nekoj dobroj namjeri, možda se sada ne može izvući iz toga? Možda je danas taj izmanipulirani župnik smijenjen, možda su prestala ova iživljavanja i sakaćenja zdravog razuma?

Znam da je ovo ozbiljan blog, ali neka ovaj puta p. Marku odgovori p. Jimmy


Vlč. Hermann Glettler, dugogodišnji župnik sv. Andrije u Grazu, spiritus movens svega što je p. Glogović zabilježio tijekom svoga posjeta, imenovan je prije nekoliko dana biskupom Innsbrucka. I kako čitam, potpuno je na liniji pape Franje. U smislu inverzije one evanđeoske prispodobe, zamišljam Franju kako prima novog biskupa u audijenciju i kaže mu "Valjaš slugo dobri i vjerni..."

Omrežno izpitivanje žalostnog stanja Družtva

2017., kolovoza, 16. (2) - U nekom omrežnom dnevniku (dnevak, weblog, blog) 16. kolovoza objavljen je članak o našemu časopisu Marulić. Ne poznajući stanje u našemu Svetojeronimskome družtvu, jer ga nije ni proučavao ni s ikim iz Družtva o tome razgovarao, već na temelju nekih omrežnih objava predsjednika Stjepana Razuma i slikozapisa predavanja Vjekoslava Grbeše na Književnoj večeri četvrtkom dnevničar je zaključio, da je stanje u Družtvu "žalostno", označujući uzput Marulićev pravopis kao "ekscentričnost". U nekim osvrtima na taj upis, a kao "popratna žrtva", našao se štilnik Marulića Branimir Petener, "obtužen" zbog "čudesne lektorske revnosti" ("revnost" je inače srbština iz ruskoga, a znači "brižnost, marljivost, predanost"). Istini za volju i zbog onih, koji bi slučajno nabasali na rečenu maglovitu stranicu, treba reći, da čistoća hrvatskoga jezika i izpitivanje granica njegove tvorbe u smotri Marulić ne dolazi toliko od štilnika, koliko od suurednika Ante Kraljevića. Štilnik Petener zastupa i promiče morfonoložki (korienski) pravopis, koji se odnosi ponajprije na način pisanja suglasničkih skupova, a pitanje birana jezika ne spada u taj posao. Na ostale tvrdnje u navedenu dnevničkom upisu i susljednim osvrtima suurednici se ne žele osvrtati, jer cieli taj objavak drže nestručnim i neozbiljnim.

"Marulić" 4/2017., "Svetojeronimske viesti", potpisano sa "srzc "
(Stjepan Razum, Crkva zagrebačka), str. 164.

petak, 29. rujna 2017.

Sveti Mihaele, štiti Crkvu Božju!

Među nebeskim anđelima nijedan ne nadilazi sv. Mihaela u slavi (Sv. Alfons Marija de Liguori)


Među nebeskim anđelima nijedan ne nadilazi sv. Mihaela u slavi, a po sv. Baziliju i ostalima, niti mu je ravan i to iz više razloga. Prvo jer je sv. Mihael bio izabran da sruši oholost Lucifera i svih pobunjenih anđela i izbaci ih iz Neba. Dušo moja, ako ljubiš ovog sv. Arkanđela, koji toliko ljubi ljude, raduj se uzvišenosti koju on uživa u Raju, a budući da je on zaštitnik cijele Crkve i svih vjernika, moli ga da bude tvoj posebni zaštitnik kod Boga, koji ga jako ljubi i uživa kada vidi da svi slave ovog arkanđela koji je njemu tako vjeran i gorljiv u službi.

U misi za pokojne Crkva moli: Neka se udostoji sv. Mihael uvesti vas u svjetlost vječnu. Bogoslovci objašnjavaju ovu molitvu tako što kažu da sv. Mihaelu pripada čast službe dovođenja svih duša Isusu Kristu sucu, koje odlaze s ovog svijeta u stanju milosti. Štiti me, moj dragi Arkanđele i učini moju dušu dostojnom da se na dan moje smrti po tvojim rukama pokaže pred Gospodinom urešena Božjom milošću.

Crkva moli sv. Mihaela u ime svih vjernika da ih u času smrti brani od napadaja đavla kako ih ne bi nadvladali i tako bi bili zauvijek izgubljeni. Sv. Mihaele, brani nas u času smrti, da ne propadnemo na strašnom sudu. Ah, dragi moj Arkanđele, Pakao ima puno oružja za borbu protiv mene u času moje smrti. Ta oružja su moji grijesi, s kojima će tada nastojati da me dovede do očaja. Pakao sprema velike napasti kako bi me naveo da padnem u grijeh. Ti si pobijedio đavla i izgnao ga iz Neba, pobjedi ga i za mene, i otjeraj ga od mene u času moje smrti, molim te iz ljubavi prema Bogu kojega ti tako ljubiš. O Marijo, Kraljice anđela, zapovijedi sv. Mihaelu da mi pomogne u času moje smrti. Amen.


http://www.monfortanci.com/sites/default/files/pdf/Prirucnik-katolickih-poboznosti.pdf (str. 749)

srijeda, 27. rujna 2017.

Tradicionalne mise u crkvi sv. Martina 30. rujna te 1. i 2. listopada 2017.

Prenosim s google grupe Tradicionalna Misa:
Vlč. Jérôme Bücker iz Svećeničkog bratstva sv. Petra služit će u zagrebačkoj crkvi sv. Martina tradicionalne latinske mise po sljedećem rasporedu:
subota, 30. rujna u 19,30 sati navečer (blagdan sv. Jeronima),
nedjelja, 1. listopada u 11,30 sati ujutro (blagdan Bl. Dj. Marije od Ružarija),
ponedjeljak, 2. listopada u 19 sati (blagdan sv. Anđela Čuvara)

utorak, 26. rujna 2017.

Kratkometražni igrani film Moja Ljiljo

Vaša Svetosti, širite hereze!

27.9.2017. navečer - objavljen potpuni prijevod

***

U nastavku donosim najvažniji dio opomene koju su papi Franji uputili teolozi i drugi ugledniji katolici zbog toga što promiče hereze. Dio teksta koji ne prenosim djelomično je sadržan u teološkoj kritici apostolske pobudnice "Amoris laetitia" objavljenoj prije više od godinu dana.

Zahvaljujem prevodiocu koji je brzo i stručno učinio ovaj tekst dostupnim na hrvatskom jeziku. Na vama je da upozorite vjernike koji se još uvijek drže katoličke vjere i nisu se odrekli Bogom danog razuma da postoji staložen, razborit i jasan odgovor na zlodjela kojima Jorge Mario Bergoglio, rimski biskup, ranjava Crkvu i gura duše koje bi trebao štititi, u propast.

***

Sinovska opomena zbog širenja hereza

16. srpnja 2017., na blagdan Gospe Karmelske

ponedjeljak, 25. rujna 2017.

Gostujući autor - Deset godina Summorum Pontificuma

Ne sumnjam da je svatko tko prati zbivanja na tradicionalnom krilu Crkve već i vidio i čuo što ga je zanimalo o proslavi 10. obljetnice stupanja na snagu Motu propria Summorum Pontificum pape Benedikta XVI., ali svejedno želim napisati nekoliko rečenica svojih dojmova iz Rima tih dana. Unaprijed se svima ispričavam što imam neki prastari Samsung mobitel koji ne valja ničemu, pa su fotografije takve kakve jesu, mutne i loše. Nisam niti profesionalni fotograf, shvatit ćete. Prijeđimo na stvar.

subota, 23. rujna 2017.

Moderna "katolička" vjera

(izvor) Osmomjesečnu Isidoru, Nikolu (2) i Nikolinu (4) Ramadani iz Vajske pravoslavni svećenik iz Bača nije htio sahraniti i održati opelo na seoskom groblju jer djeca nisu bila krštena, rekao je ujak preminule djece, Dimitrije Bogoevski, javlja Kurir.

Do tragičnog događaja u kojem je stradalo troje djece, došlo je prošlog tjedna nakon što je izbio požar u obiteljskoj kući u kojoj su živjeli. Otac je u to vrijeme bio na poslu, a majka je navodno izašla iz kuće nešto obaviti. Kada se vratila, vidjela da je izbio požar u kući, no nažalost, već je bilo prekrasno.

“Sramota je da svećenik nije htio sahraniti djecu jer nisu krštena. Shvaćam ja razlog, ali to su mala nevina djeca, koja još nisu ni stigla da se krste. Netko je od susjeda pitao katoličkog svećenika i on je odmah rekao da hoće, rekao je: “I da su kršteni i nekršteni, svi su isti pred Bogom.”, dodaje ujak.

***

(izvor) Jednoć, na prvim godinama studija, kroz riječi jednog profesora kojeg neću imenovati, tijekom predavanja se nada me vinuo upravo taj zloduh modernih vremena, pritišćući i tražeći apsolutnu podčinjenost. Kao da je govorio: znanost je znanost, nema tu prostora za nikakve vjerske priče i, ili ćeš to prihvatiti, ili se moraš odreći razuma i nastaviti vjerovati u bajke. Bio je to jedan od onih kritičnih trenutaka u životu, koje svatko od nas od vremena do vremena ima, trenutaka koji nas kasnije određuju u dubinama našega bića. Dotični profesor je tada silom, i kao s nekim bijesom, rastakao dijelove Svetoga pisma ne ostavljajući nikakav prostor za misterij, za nepoznato i nedokučivo, već je svojom neumoljivom logikom sve redom obarao na tlo, vidljivo u tome uživajući. Na sjenama koje su bile vidljive na mnogim licima, i u nekoj mučnoj atmosferi koja se osjećala u predavaonici, jasno je da njegove riječi nisu bile prijetnja jedino meni.

Nakon završetka tog mučnog predavanja, bio sam, vraćajući se u samostan, silno smućen i uznemiren. Odlučio sam odmah potražiti fra Bonaventuru koji mi je tada pao na pamet kao moguća pomoć u toj nevolji. Ako i on bude rekao da stvari stoje tako kako kaže taj profesor, osjećao sam, doživjet ću neki težak poraz koji će me odvesti nekamo kamo ne bih želio ići, a odakle, slutio sam, možda i nema povratka. Fra Bonaventura je, očito uočivši moju neobičnu smućenost, pristao razgovarati sa mnom odmah nakon ručka, onako s nogu. Duboko uznemiren, ponovio sam ukratko smisao onoga što je dotični profesor kroz dva sata vrlo rječito nametao, a fra Bonaventura je, kao i obično, vrlo pozorno slušao. Zatim sam ga s nekom snažnom egzistencijalnom strepnjom u glasu upitao: „Fra Bonaventura, recite mi, molim vas, je li to uistinu tako ili nije? Moram to znati.“

On me je gledao blago i širio je svoj duboki, njemu svojstveni mir – blagi pogled, sjajne oči i vedro lice – gledao me par dugih trenutaka u šutnji, kao da čeka da se njegov mir primi i moga srca, i onda je vrlo uvjerljivim i tihim glasom, koji je dolazio iz samo njemu znane dubine, izrekao, naoko, vrlo obične riječi: „Možda jest tako, a možda i nije!“

Jesenska kvatrena subota

Daj nam, molimo, svemogući Bože, da se dok postimo nasitimo tvoje milosti i dok se trapimo postanemo jači od svih neprijatelja.

Abšalom je jahao na muli, a mula naiđe pod grane velika hrasta, tako te je Abšalomu glava zapela o grane
i on osta viseći između neba i zemlje, dok je mula ispod njega otišla dalje.

Mula koja je tegleća marva, predstavlja one koji idu ludim stazama, poput Abšaloma koji je jahao na muli i podigao pobunu protiv svoga oca te je kasnije gonjen i pravedno ubijen. Psalmist upozorava svoje slušatelje ovim riječima: "Ne budite kao konj ili mula bez razuma: divljinu im krotiš vođicama i uzdom, inače im se ne primiči!" On želi spriječiti ljude takve vrste da ih prevare đavlove smicalice i naprti teret poroka kako ne bi slijedeći svoju oholost bili sasvim osuđeni. No što kaže tim ljudima da čine? Ništa drugo no što se zapovijeda nijemim životinjama; takvim usporedbama ludoga prisiljava da prizna istinu. [...] Pomoću čeljusti životinje žvaču svoju hranu i održavaju se na životu, a Psalmist govori da čeljusti neposlušnih treba obuzdati, njihovu hranu ograničiti, tako da se prisiljeni postom, pokore upravljanju svoga Stvoritelja.

petak, 15. rujna 2017.

Pedepsao si jih, Gospodine, i ne htjedoše vjerovati


(...)
Kadno Bog po slugi svom Mojsiju hoti od sužanjstva misirskog osloboditi svoj obrani puk izraelski, pusti vrhu njihova protivnika farauna strahovite biče. Tvrdokorni faraun premda viđaše tmine koje sakrivaše svjetlost, krupe koje mlatiše stabla, skakavce koji mu popasoše sjedbe, grdne rane koje mu se otvoriše na ljudima, kugu i crkavicu koja mu pomori blago, ne htje ganuti se. Ne htje ni onda kad mu isti dvorani vapiše: "Biči desnice su Božje ovo", priznati jih za takove, već uzdrža tvrdo da su to sama gatanja i čarolije Mojsijeve! Tolika je sljepoća i protivnost u grješnicima za ne prepoznati da biči dohode od Boga, pače većina kršćana u općeno neće da zapozna desnice koja jih šiba. Ako je vuk poklao ovce, kažete da je tomu kriva nepomnja čobana. Ako vam je udrila crkavica u blago, kažete da je to nauda zlih očiju ili namet zloćudnih čarobnika. Ako se je zapalila kuća ili sijeno, velite: "Kriv mi je susjed." Ako se je koga od vas dovezala bolest, krivite liječnika što ne zna izliječiti. Ako je tko izgubio pravdu, krivite odvjetnika što ne zna braniti. Ako je komu naopako otišla trgovina, krive su sluge i ortaci. Ako vam je tko umro, velite: "Nije se umio čuvati" il' "Ne bi mi ni žao bilo da mu je od Božje se dogodilo!" Ako vam je primelo ljude ili blago, krivite zimu. Ako nije rodila podvornica ili livada, krivite zla vremena. Ako je stuklo lozu, krivite krupu. Ako je od suše izgorjela zelen, krivite sunce, krivite ljeto i tako dalje.

Kršćani! Mislim da nema među vami ni jednoga toliko luda ili priprosita koji bi krivio nož kojim je čovjek bio uboden ili pušku kojom je bio ubijen, a ne bi krivio onoga koji je nožem ubo ili puškom ubio. Zato nemojte se varati kao pašče koje u svojoj srditosti kolje kamen koji ga je udrio, a ne haje za ruku koja je kamen hitila. Nemojte se varati, velju, jer je to varanje prekovratnije od grijeha istoga buduć da grješnik u bičima neće naročito da prepozna desnice Božje zato da zapoznavši jih, ne bi bio prisiljen svidjeti se i obratiti se Bogu. Jer kakono nije moguće da bi se ikoji od vas hranio otrovnim jezbinama znaduć da će mu zdravlju škodovati, tako nije moguće da bi se ikoji od vas slijedio sagrješivati znajuć da mu je to škodno duši i tim priteže biče Božje vrh sebe.

Oh, ludosti grješnika koji neće da zapozna u Bogu pravednog suca koji pazi naše svako mišljenje i činjenje, koji kazni svako prekršenje svojega zakona, koji daždi biče vrh grješnika, već, naprotiv, sve suprotivštine i štete pripisuje ljudima; gdje ne može ljudima, pripisuje jih udesu; gdje ne može udesu, pripisuje jih zvijezdama i tako dalje. "Pedepsao si jih, Gospodine, i ne htjedoše vjerovati i rekoše: nije on." Dapače, što je gore, Gospodine, Ti jih pedepsaješ oštrim bičima, a oni tome usuprot većma griješe.
(...)

(Fra Ante Kostantin Matas, Propovijedi i govori, Zbornik "Kačić", 1998., str. 146, 147)

srijeda, 13. rujna 2017.

Zadaća čovječja


Shvaćam, o moj Bože, da si čovjeka stvorio samo radi svoje slave i da je njegova najbitnija zadaća Tebi prikazivati kult štovanja. Ja sam na ovom svijetu kako bih Te upoznao, uzljubio i služio. Sve što imam, od Tebe sam primio, pravo je da to posvetim Tebi na službu. Sve sposobnosti moje duše i moga tijela trebaju biti korištene Tebi na slavu: moj duh da Te upozna, moje srce da Te ljubi, moj jezik da Te blagoslivlja i hvali. Ah! Koje bi Te drugo stvorenje častilo, o moj Bože, onako kako Te treba častiti? Bez čovjeka je sva priroda nijema: na čovjeku je da Ti u njezino ime zahvaljuje; na čovjeku je da Ti iskazuje počast priznavanja i klanjanja koju ti sva stvorenja duguju. To je njegova svrha; sve ostalo si stvorio čovjeku za uporabu, no želiš da sve prinese Tebi na slavu te da tako učini i sa samim sobom. Osjećam, o moj Bože, da se moja sreća sastoji u ispunjavanju te zadaće. Ne mogu biti sretan osim ako se vežem uz Tebe; nijedan drugi cilj ne može zadovoljiti želje moga srca. Jedini si Ti izvor pravih dobara; nema drugog znanja doli Tebe poznavati, stvarnijeg užitka doli Tebe ljubiti, druge slave doli Tebi služiti.

(prema C. F. Lhomond, “Doctrine chrétienne en forme de lectures de piété, où l'on expose les preuves de la religion, les dogmes de la foi, les règles de la morale, ce qui concerne les sacrements et la prière, à l'usage des maisons d'éducation et des familles chrétiennes.”)

petak, 8. rujna 2017.

"Svi, koji mrze na me, ljube smrt!"


Slika Majke Božje u ovom gorućem grmu pruža nam međutim i jednu važnu pouku za život. Čitamo naime na istom mjestu kada se Mojsije htio približiti grmu, da je začuo glas: "Mojsije, Mojsije!" On odgovori: "Evo me!" A On zapovjedi: "Ne primiči se bliže ovamo! Izuj obuću s nogu! Jer mjesto, na kojem stojiš, sveto je tlo!" Drugim riječima, Bog je tražio najveće strahopočitanje od Mojsija prema svetosti mjesta, iz kojeg mu je govorio, to jest gorućeg grma.

Što da kažemo onda za Onu, koju je ovaj grm predstavljao, Presvetu Mater Božju? Doista, čovjek se mora čuditi beskrajnom milosrđu Božjem, da ne zanijeme odmah zauvijek pogana usta, koja rigaju psovke na Nju, da ne usahne odmah zauvijek ruka, koja piše hule o Njoj, da ne izgore knjige bez traga, koje sadrže hule o Njoj, skupa sa kućama, gdje se takav smrad drži, i skupa sa huškačima tolikih opačina, i vlasnicima takvoga gada i smrada.

Mojsije je, veli Sv. Pismo, odmah od strahopočitanja zastro lice svoje, i nije se više usudio ni pogledati onamo. A kod nas, doživjeli smo, daju se javno štampati u službenim školskim udžbenicima hule na Majku Božju, rugajući se Njezinu djevičanstvu, kod nas mirno puštamo, da psovači tjeraju svoj gadni zanat dalje, kod nas se izdižu na počasna mjesta besramni pisci takvih hula, da i ne govorimo o tolikim drugim nepodopštinama. Ali ne zaboravimo one teške riječi Duha Svetoga, koju Crkva primjenjuje na Bogorodicu, taj pravi otajstveni gorući grm: "Svi, koji mrze na me, ljube smrt!" (Prič. 8,36). Ako vidite, da Bog ne kažnjava smjesta hulitelje svoje majke, nemojte misliti da će to ostati nekažnjeno, nego što više štedi takve besramnike na ovom svijetu, to teže će ih pogoditi pravda Božja na drugom svijetu.

(iz propovijedi bl. Alojzija Stepinca)

ponedjeljak, 4. rujna 2017.

S katedrale

Vidim da je g. Elvir Tabaković objavio, a bitno.net prenio fotografije sa sjevernog tornja zagrebačke katedrale. Podsjetilo me to da nisam sa čitateljima ovog bloga podijelio svoje slike s vrha katedrale. Naravno, Elvirove fotografije su neusporedivo profesionalnije i bolje. No ja sam prije više godina imao jedinstvenu priliku popeti se po skelama gotovo do samog vrha južnog tornja. To sada, a vjerojatno i u skoroj budućnosti, nije moguće. Evo nekoliko uspomena s tog zanimljivog i poučnog razgledavanja.

srijeda, 30. kolovoza 2017.

Prigodna čestitka


Dragi Mladenci!

Čestitam Vam Vaš veliki dan, kada s pomoću Božjom i primanjem svetog sakramenta ženidbe stupate u svetu zajednicu bračnog obiteljskoga života. Bog Vas dragi napunio svojim posebnim milostima i darovima, da ispunite svoje dužnosti na veću slavu Božju, na posvećenje Vaše i Vašega potomstva i na dobro svete Crkve i našega naroda! Za Vas se moli i blagoslivlje Vas

o. Ante Antić

http://www.franjevci-split.hr/pdf/antic_doa_bozic_2014.pdf

četvrtak, 24. kolovoza 2017.

Propašćemo, - zlo je, zlo je

https://www.facebook.com/fraivan.lukac/videos/1517855368279327/

[...]

Iz daljine nešto kulja,
Ne znam je li dim il' sen;
A urliče neka rulja
Vrteći se u vreten.

Čudna huka, čudna buka,
Ne znam uzrok, ne znam smer, -
Sahranjuju l' kakvog smuka,
Il' udaje daba kćer!

Kolutaju magluštine,
Mesec gubi svoju moć,
Sneg vitla sa visine -
Mutno nebo, mutna noć.

Razuzdani besi lete,
Raduju se našem zlu,
Krici njine pesme klete
Kroz srce mi prodiru.

(izvadak iz anonimnog prepjeva A. S. Puškin - Besi)

utorak, 22. kolovoza 2017.

Duhovna lirika utorkom 53


Zlatko Rajčevac
DADE TE GOSPOD

Dade Te Gospod
po poslušnosti Tvojoj
k’o mirisan dašak Neba
nad beskrajnim zadahom
ljudskih neposluha.

Dade te za okrilje
nejakoj djeci svojoj,
na koju lukavstvom vreba
i lažnim strahom
zavist Zlog duha.

Dade nam Te Gospod
u providnosti svojoj
k’o tračak sunca
za dane buduće:
teške, tmurne i žuljave.

Dade nam Te
u dobroti svojoj
za Majku,
da uspevši se do vrhunca
pružajuć’ moćne ruke
vodiš iznemoglu djecu
do cilja, do krila Tvoga,
do vječne slave.

Dade nam Te Gospod
u svemoći svojoj
k’o najveće
što nam je mog’o dati:
da budeš spona
što nas s Njime veže
— istovremeno Njegova
i naša Mati.

srijeda, 16. kolovoza 2017.

Žalosno na što je HKD sv. Jeronima spalo

Jedan me čitatelj ovog bloga uputio na facebook stranicu vlč. Stjepana Razuma, točnije na video snimku predavanja g. Vjekoslava Grbeše održanog 8. lipnja u sklopu Književnih večeri četvrtkom u organizaciji Hrvatskog književnog društva sv. Jeronima.

Prije nego prijeđem na samu temu, spomenut ću da sam već ranije htio napisati par riječi o HKD sv. Jeronima, ali nije bilo prigode. Ja sam dosta neupućen u povijest tog društva i što se s njime događalo zadnjih desetljeća. Znam da su imali vrlo jako i kvalitetno izdavaštvo, njihova vjerska, prosvjetna i književna izdanja koja sam susreo ostavila su na mene konzistentno dobar utisak. Neke od njihovih knjiga s kraja 19. i početka 20. stoljeća dostupne su skenirane na internetu. Sjećam se da sam još u djetinjstvu kod bake i djeda na selu listao godišnje kalendare Danica (s prostorom za bilješke popunjenim natuknicama poput one kada se krmača oprasila). To samo govori o vrlo širokoj rasprostranjenosti i korisnosti njihovih publikacija. Ako ste redovito pratili ovaj blog od njegova početka, sjetit ćete se da smo prenijeli više članaka iz časopisa Marulić. Bila bi izvanredna stvar kad bi netko u cjelosti skenirao tu reviju. Sjećam se da sam za jedan članak Smiljane Rendić morao ići u Gradsku knjižnicu u čitaonicu za časopise i tražiti odgovarajući svezak te slikati stranice fotićem (nije se smjelo fotokopirati). To je za istraživače vjerojatno dovoljno dobro, ali je šteta da brojni kvalitetni članci ostaju za širu publiku nedostupni. Stekao sam dojam da je taj časopis bio otvoreniji za pravovjerna i tradicionalnija katolička stajališta, nego bilo koji drugi vjerski ili svjetovni list u bivšoj Jugoslaviji te Hrvatskoj u 90-ima. Čini mi se da zadnjih (desetak?) godina Marulić i čitavo Društvo sv. Jeronima propada. Sigurno da iza toga stoje opći procesi koji su zahvatili sve nakladnike, a pogotovo one koji nisu shvatili da se uz internet i nove načine komunikacije i marketinga mnoge stvari moraju promijeniti. Ipak, možda je jedan od razloga ubrzane marginalizacije Društva, uz vrijedne nekretnine koje Društvo ima (a netko je na njih bacio oko?), i to što se konačno htjelo utišati "tradicionalniju staru gardu". Daleko od toga da ja imam uvide što se događalo, to su moji dojmovi, a ako tko ima potpunije i potkrijepljenije informacije, rado bih ih pročitao.

utorak, 15. kolovoza 2017.

Duhovna lirika utorkom 52


Francesco Petrarca
(preveo Milan Pavelić)

DJEVICE LIJEPA (izvadak)

Djevice lijepa, odjeta u sunce,
S krunom od zvijezda, štono zapazilo
Svevišnje Sunce s takovom Te moći,
Da Svijetlom svojim svu Te napunilo:
Rad bih Te slavit, al sam slab potpunce,
Nisi li Ti mi s Čedom u pomoći.
O Ti, što moć si svačijoj slaboći,
Kad s vjerom k Tebi hiti,
Djevice, ako li Ti
Žao je nas u jadnoj nam nemoći,
Čuj i udijeli sada, što mi treba,
Pomozi mojoj boli,
Prem prah sam goli, Ti Kraljica neba.

(...)

Djevice čista, bez trunka grjehote
Svog Čeda slavnog i Majko i kćeri,
Ti svijetlo zemlje, čare vječnih strana,
Krasote puna sjajna rajska dveri,
Kroza Te dođe spast nas od strahote
Sin Tvoj i Očev; za stan mu bez mana
Jedincata Ti bješe odabrana
Između sviju žena.
Djevice uzvišena,
Što rasja lica Evom rasplakana:
Daj, da bih vrijedan milosti mu bio,
O blaga bez kraja,
Što Te sred raja Bog već okrunio.

(...)

petak, 11. kolovoza 2017.

Tradicionalne mise 13. i 27. kolovoza 2017. u sv. Martinu

Prenosim s google grupe Tradicionalna Misa:
U zagrebačkoj crkvi sv. Martina tradicionalne latinske mise služit će se u nedjelje 13.8. i 27.8., obje mise s početkom u 11,30 sati.

Pripazite: došlo je do PROMJENE najavljenog termina mise 13. kolovoza!

srijeda, 9. kolovoza 2017.

utorak, 8. kolovoza 2017.

Duhovna lirika utorkom 51


Francis Jammes
(preveo Milan Pavelić)

— Gospodine, reci, što od mene hoćeš?
Radosti mi nesta, suhoćom me tomiš.
Vrati se i daj mi tek veselje ptice.
Što od mene hoćeš, da me tako lomiš?

»Orem srce tvoje. Pati, moje dijete!
Patiš, jer po pravdi sudit moram ja ti.
U srcu me čuvaj i onda, kad vjetar
Ponajzadnje ruže s grma će da sklati.

Ostavljat me nemoj, jer ja trebam tebe,
Moj premili sinko! Moraš suze liti.
Trebam pticu, da mi popijeva na križu: '
Ptico dušo, zar ćeš mene ostaviti?«

— Bože moj, na čelu Tvom je plot od trnja,
Za Tvog umiranja pjevat ja ću na njem,
Ali kad procvjeta strahovita kruna,
Daj, da ptica gnijezdo vije joj med granjem.

utorak, 1. kolovoza 2017.

Milosti potrebne za vječno spasenje


Svakodnevna molitva da se zadobiju milosti potrebne za vječno spasenje
Sv. Alfons Marija Liguori

Vječni Oče, tvoj Sin nam je obećao da ćeš nam dati sve milosti koje molimo u njegovo ime. U ime Isusovo i po njegovim zaslugama molim te za mene i za sve ljude sljedeće milosti.

Molim te da mi dadneš živu vjeru da vjerujem sve ono što naučava sveta Crkva. Daj mi tvoje svjetlo da spoznam ispraznost dobara ovoga svijeta i veličinu vječnog dobra koje si Ti. Daj da spoznam svu rugobu grijeha koje sam počinio da se ponizim i da ih zamrzim svom dušom. Daj da upoznam tvoju dobrotu i da te ljubim svim srcem. Daj da upoznam tvoju ljubav koji mi daruješ te da od sada budem zahvalan za tvoju dobrotu. Daj mi čvrstu nadu u tvoje milosrđe da primim po zaslugama Isusa Krista i zagovoru Marije oproštenje svih mojih grijeha, svetu ustrajnost do kraja i konačno slavu u raju. Daj mi veliku ljubav prema Tebi da se znam odvojiti od svih neurednih ljubavi i zemaljskih navezanosti te privrženosti sebi samome da ne ljubim drugo doli Tebe i ne tražim ništa drugo osim Tvoje slave.

Molim te da mi daš savršeno pristajanje uz tvoju svetu volju, da prihvatim u miru sve patnje, nemoći, prezire, progone, duhovne suhoće, gubitak vremenitih dobara, poštovanja, rodbine i svaki drugi križ koji će mi doći iz tvojih ruku. Ja se potpuno predajem Tebi da činiš sa mnom i sa svim stvarima ono što ti hoćeš, a ti mi daj svjetlo i snagu da u svemu vršim tvoju svetu volju. Posebno te molim da mi pomogneš u trenutku smrti da žrtvujem svoj život sa svom ljubavi u sjedinjenju s velikom žrtvom života koju ti na Križu prinese Isus, tvoj Sin, na Kalvariji. Molim te da mi dadneš pokajanje za sve grijehe da uvijek oplakujem do smrti uvrede koje sam nanio Tebi najvećem dobru koji si dostojan svake ljubavi i koji si me toliko ljubio.

Molim te da mi dadneš duh prave poniznosti i blagosti da mogu prihvatiti u miru i s radošću sve prezire, nezahvalnosti i zlostavljanja od ljudi. Isto tako Te molim da mi daš savršenu ljubav da mogu željeti dobro onome tko mi čini zlo i da se zauzmem za dobro koliko mi je u mogućnosti barem u molitvi za sve osobe koje su me uvrijedile.

Molim te na kraju da mi dadneš ljubav prema pokori, da znam mrtviti moje osjećaje koji se bune protiv ljubavi Božje, da znam proturječiti mome sebeljublju i s time Te molim da mi daš svetu čistoću tijela da se znam oduprijeti svim neurednim napastima utječući se Tebi i tvojoj svetoj Majci. Daj mi milost da slušam upute moga duhovnog vođe i svih mojih poglavara. Daj mi čistu nakanu da sve ono što činim bude na slavu Božju. Daj mi veliku pobožnost prema Muci Isusovoj i zagovoru Bezgrešne Marije. Daj mi ljubav prema Presvetom Sakramentu i nježnu pobožnost prema Tvojoj svetoj Majci. Daj mi pogotovu svetu ustrajnost i milost da ju molim u napastima i na času smrti.

Preporučujem ti svete duše iz čistilišta, moju rodbinu i dobročinitelje, na poseban način ti preporučujem sve koji me mrze i koji su me povrijedili. Molim te da preobraziš u njima zlo koje su učinili na dobro. Preporučam ti na kraju sve nevjernike, heretike i sve siromašne grešnike, daj njima svjetlo i snagu da iziđu iz grijeha.

O Bože, predostojna ljubavi, objavi se svima da te upoznaju i uzljube, pogotovu meni koji sam više od drugih nezahvalan, da bi po tvojoj dobroti jednoga dana u vječnosti u raju mogao pjevati tvome milosrđu, kako se nadam po zaslugama tvoje krvi i zagovoru Marije. O Marijo Majko Božja, moli Isusa za me. Tako neka bude. Amen.

petak, 28. srpnja 2017.

Ideš li u crkvi da plešeš?


Vladanje u crkvi

1. Kad je Mojsije u pustinji vidio grm od kupine gdje gori a ne sagorijeva, reče: »Idem da vidim vigjenje ovo veliko.« Ali mu Gospod vikne isred kupine i reče: »Ne idi ovamo; izuj opanke s nogu, svojih; jer je mjesto, na kojem stojiš, zemlja sveta.« (II. Mojs. 3, 5). Gle, kako Gospod i samoga slugu svojega Mojsija opominje na poštovanje, koje treba da ima pred Bogom svojim sakrivenim u grmu. Zato Mojsije ne izuva samo obuću, nego i zaklanja lice svoje ne usugjujući se gledati prema Bogu. Šta misliš, kršćanine dragi, ne ide li ta opomena i tebe, kad se stupivši u crkvu staneš približavati Bogu sakrivenomu na našim žrtvenicima te hoćeš da budeš kod žrtve, gdje se pod prilikama hljeba i vina prinosi za te? Nastoj zato da u crkvi pred žrtvenikom Gospodnjim pokazuješ što veće poštovanje! Kod svete mise kleči na oba koljena, i ako nemaš u rukama molitvenika ili krunice, sklopljenih se ruku Bogu moli. Ako i ne trebaš zakloniti lica kao Mojsije od straha pred Gospodom, zastri ga što većom čednošću i ne daj očima, da ti radoznalo i preslobodno vrludaju unaokolo po osobama i stvarima, koje te odvraćaju od Boga. Za svetu Hedvigu, kraljicu Poljsku, čitamo, da je došavši u crkvu cjelivala pod pred žrtvenikom; a za svete je mise zastirala lice svoje plaštem i uza to toliko plakala, te su joj oči bile krvave od suza. Za sv. Elizabetu Turinšku već smo spomenuli, kako je pred žrtvenikom bila ugled pobožnosti. Ali jednoć se dogodi, te se zaboravila i uprla oči u svojega muža. Uto zazvoni na podizanje. Elizabeta se prene i sabere se. Ali kad svećenik podigne svetu hostiju, ugleda svetica Spasitelja svojega s krvavim ranama. Odmah je razumjela, što će to reći, pa udari u gorak plač moleći oproštenje za nepažnju svoju. Blažena je nadvojvotkinja Margarita Austrijska rekla jednoć: »S krvavim bi suzama valjalo oplakati nepažnje, u koje često za svete mise upadamo, kao što i nemar i nepoštivanje, s kojim joj pribivamo.« Drži to na pameti i budi osvjedočen, da ništa ne pomaže toliko unutrašnju pobožnost, koliko spoljašnje lijepo vladanje u crkvi; što više, tim se naknagjuje često i ono, što se u srcu podati ne može. Osim toga spoljašnje lijepo vladanje u crkvi od neiskazane je cijene i za druge. Tvoja pobožnost vrelo je pobožnosti i za okolinu tvoju. Sv. Ivan Zlatoust piše o vladanju prvih kršćana u crkvi ovo: »Kad su dolazili u zbor, gdje se imala vršiti služba Božja, cjelivali su ponizno prag na vratima, a za svete misne žrtve bili su tako tihi, kao da nikoga nema.«

2. Ako već nedostatak poštovanja u kući Božjoj i kod službe Božje valja prekoriti, što da se onda reče tek, ako se kršćani očevidno nedostojno i sablažnjivo vladaju? Ovdje treba da se prije svega spomene drsko razgledavanje, brbljanje i smijanje, a onda ono stajanje, naslanjanje i klečanje, za koje bi čovjek rekao, da se ljudi hoće više njime Bogu narugati, negoli mu podati čast. Nijeste li nikada čuli, kako je onaj inače tako blagi Spasitelj videći, što se sve ne radi u hramu Oca njegova nebeskoga, planuo gnjevom, isprebacao mjenjačima stolove, te ispletavši bič od uzica istjerao sve skvrnitelje hramske napolje? Mislite li, da Gospod pod prilikama od hljeba ne vidi, što se u njegovoj kući zbiva? Ili, pita psalmist, »koji je stvorio uho, da ne čuje, ili koji je načinio oko, da ne vidi?« (Ps. 93, 9). Da Krist Gospod iz prilika od hljeba iznenada izide i plamene svoje oči obrati na one, koji se u crkvi smiju i šale zbijaju, kako bi ostali, kao da ih je munja ošinula! Ali neka budu osvjedočeni, ako svojega nedostojnoga vladanja ne ostave, da ih ne će minuti jara iz očiju Gospodnjih na posljednjem sudu. No ne će vazda trebati čekati na pošljednji sud. Kazna će ih zaslužena ovdje stići. Kad je Bruno, pobožni sin cara Henrika, vidio svojega brata, gdje za svete mise brblja s Konradom, mladim vojvodom Lotrinškim, reče proročke riječi, koje su se na vlas ispunile: »O, u kakvo će se smrtno neprijateljstvo obratiti ovo prijateljstvo!« Da tvoje vladanje bude prema svetome mjestu, opominjem te napose, te ne ostaješ u crkvi na onim mjestima, gdje se kupe neke odregjene osobe, koje kao da su od gjavla naručene, da kradu pobožnost iz srdaca sve okoline svoje. Čuvaj se napose, da ne držiš s onima, što stoje na vratima od crkve, te drsko mjere svakoga, koji ulazi i izlazi, ili s onima, što se namještaju pred crkvom i oko crkve samo zato, da budu slobodniji u svojim nevaljalštinama. Tima kažem samo ovo: Neka paze, da nijesu već tako, u vlasti sotoninoj, te ih više ne pusti k žrtvi spasenja; ili su već Gospodu tako mrski, te im više nema mjesta u domu njegovu!

3. Napokon ovdje još samo jednu riječ na zao običaj, koji se ovdje ondje vidi za službe Božie, a to je taština, katkad upravo i razuzdanost u odijevanju. Čini se, da ova ili ona želi oči i srca svega nazočnoga naroda obratiti k sebi ondje, gdje svaki pogled i svako srce treba da bude upravljeno samo k Bogu. Po tom ovo nije drugo, nego neka, vrsta svetokragje i zavagjanja usred doma Gospodnjega. Sv. Ivan Zlatoust govori jednoj takvoj osobi: »Ideš li u crkvi da plešeš? Ili ideš zato onamo, da pokažeš svijetu svoju ljepotu i svoj nakit? A ako ideš u crkvu zato, da Boga moliš za oproštenje, zašto se onda kitiš tako sjajno? To nije odjeća pokorne grješnice. Svojim nakitom ne samo da ne zaslužuješ oproštenja, nego još umnožavaš grijehe i prizivlješ ponovo gnjev Božji na se.« Kako su naopake takve stvari u crkvi, možeš lijepo razabrati iz riječi, što ih je veliki kancelar Engleski, Toma Morus, rekao jednoj takvoj nakićenoj ženskoj glavi: »Ako ti veliki Bog u ime nagrade za revnost, s kojom se kitiš, ne poda pakla, jamačno će ti učiniti krivo.« Kollko bi bolje takve osobe učinile kad bi svoj nakit raskopale, pa njime crkve i žrtvenike ukrasile! Ili nije 11 sramota, dok se one sjaju od ukrasa, da im je crkva jadna i otrcana? Kad se takve osobe nagju u siromašnoj crkvi, ne čini li ti se, kao da gledaš, gdje kći sva u nakitu ide uz mater u prnje odjevenu? U dom Gospodnji neka dolaze žene, kako opominje sv. apostol Pavao, »u pristojnom odijelu, sa stidom i poštenjem da ukrašuju sebe, a ne pletenicama i1i zlatom ili biserom ili haljinama skupocjenima, nego dobrim djelima, kao što se pristoji ženama pobožnim.« (I. Tim. 2, 9 i 10). A jedno izmegju dobrih djela, u kojima treba da se odlikuju, neka bude i staranje za ukras doma Gospodnjega. Ili zar će kršćanke imati manje srca za dom Boga svojega i za žrtvenike njegove, negoli su imale Israelke u doba Mojsijevo za sveti šator i kovčeg zavjetni? Kad ih je Mojsije pozvao, da prilože nešto od nakita svojega za ukras šatora Gospodnjega i službe Božje, skupile su toga toliko, te se Mojsije divio i napisao im u hvalu ovo svjedočanstvo: »Donesoše vesela srca i drage volje prvine (najdragocjenije, što su imale) Gospodu, da se sagradi šator od svjedočanstva. Što je god bilo od potrebe za službu i za haljine svete, donesoše ljudi i žene: narukvice i oboce, prstene i grivne; svaki se sud zlatni odluči za prilog Gospodu.« (II. Mojs. 35, 21 i 22). Tako se, kršćanine dragi, uči od starih Israelaca revnosti za ukras doma Gospodnjega.

(Sveta misa, sastavio Valentin Čebušnik, Društvo sv. Jeronima, u Zagrebu 1915.)

četvrtak, 27. srpnja 2017.

Tradicionalne mise kroz tri nedjelje u crkvi sv. Martina

U zagrebačkoj crkvi sv. Martina tradicionalne latinske mise služit će se u nedjelje 30.7. u 11,30 sati, 6.8. u 18 sati i 13.8. u 16 sati.

subota, 22. srpnja 2017.

Za Potrebochu i Hasen Dece Fare Samarichke


Nedelja VII. po Trojakeh.

Od Kriveh Prorokov vu ovcheh Haljah.

Chuvajtese od Kriveh Prorokov. Math. 7.

Kristush Jeſush nas opominja dase chuvamo od Kriveh Prorokov koji vu Ovcheh Koſah dolaziju, a znutrasu zgrablivi Vuki, iz Chinov nje poznati hochete, ar na Ternju nerazte Grozdje, niti na Kupinju Fige. Anda kakogoder Dervo iz Sada je mochi poznati, tako Ljudi iz njihove Chinov, koji akosu zlochezti, takove beſati, akosu dobri, takove nasleduvati duſni jesmo.

Nadalje, kakgoder Dervo, koje Sada nenosi, hochese podsechi, i v Ogenj verchi – Tako izto, i Chlovek, koji veli meni "Gozpone. Gozpone!" thojezt, koji manguje, i dobra Dela nechini, hochese podsechi, i vu Ogenj peklenzki hititi, kajti na Zvelichanje nije dozta Veru vu Serdcu derſati, nego treba nju z' Chinmih pokazati, i z' Vuztmih valuvati, zatho on vu nebesko Kraljeztvo dojde, koji Otca moga Volju zpunil bude.

Razdelenje.

Opomenjak Kristusha Jeſusha zbog Chuvanja sebe od kriveh Prorokov znamenuje, i nazvescha nam Duſnozti kerschanzke, najmre, da mi moramo
1. Zlochezte Ljudi beſati, kajtise zapoveda Zlo beſi.
2. Dobre Ljudi nasleduvati, kajtise zapoveda Dobro chini.

Navuk.

Na ovom Svetu jesu dvoje Fele Ljudi, najmre dobri, i zlochezti, koje poznati Nachin Kristush Jeſush namje nazveztil najmre kojeh Ljudih Chini jesu zlochezti, i oni jesu zlochezti: zatho takove Kristush zapoveda beſati, da nas svojemih zlocheztemih Chinih, i Peldamih na zlochezto, i greshno Delo nenapeljaju. – Kojeh Ljudih Chini jesu dobri, takove Bog zapoveda nasleduvati, i z' njimise zadersavati da oni nas svojemih dobremih Peldamih na Put Zvelichenja okrenuti moreju – Kak takaj kakgoder Dervo, koje Sada nositi neche, hochese podsechi, i vu Ogenj verchi – Tako izto, i Chlovek, koji neche dobra Dela chiniti takov z' nechemurnem, i lenem Slugum, koji nije hotel Peneza sebi izruchemoga na Ztol Premembe poztaviti, negogaje vu Rubec zamotal, i onak manguval, hochese podsechi, i vu Ogenj peklenzki hititi.

(Josef Gyurkovechki, Kratko-zpravek evangeliumov nedeljneh i svetechneh, Vu Peshti. 1820.)

Hvala gospodinu koji mi je poklonio pretisak (Kutina, 2015.)!

srijeda, 19. srpnja 2017.

Jedan po jedan


I najednom ostadoše trojica
Što sad?

Christopher A. Ferrara
17. srpnja 2017.

Iznenadnom smrću kardinala Joachima Meisnera četvorica “kardinala dubijaša” postala su trojicom, a da još nitko od njih nije poduzeo nikakvu akciju za ispravak zabluda iz “Amoris laetitia”, koje se sada šire Crkvom na besprimjeran, istinski apokaliptičan način, lomeći sveopću, dvotisućljetnu euharistijsku stegu ukorijenjenu u objavljenoj istini o nerazrješivosti ženidbe i beskrajnoj svetosti Presvetog Sakramenta. S obzirom na dob preostale trojice (kardinal Brandmüller 88, kardinal Caffarra 79 i kardinal Burke 69) daljnje smanjivanje njihova broja u kratkom roku stvarna je mogućnost. Čovjek se pita hoće li svi oni naprosto preminuti s ovoga svijeta a da ne objave obećani “formalni ispravak”. Što je onda bila svrha prvotne javne intervencije, zahtjeva za odgovorom na pet dvojbi, koje su naišle na grobnu šutnju Pape Bergoglia kroz više od pola godine (kao da odgovore nismo već znali)? I što je bila svrha javnog traženja audijencije kod Pape, kad on, što preživjeli kardinali sigurno znaju, nema namjeru da ikad pristane biti suočen sa svojim zabludama, nego, naprotiv, da ih promiče namigivanjem, kimanjem, privatnim izjavama i strateškim imenovanjima u episkopat i Kardinalski zbor?

U međuvremenu Benedikt XVI., jedini “papa emeritus” u povijesti Crkve (novotarija koju je sam izumio), dao je svoj doprinos onome što moramo nazvati farsičnom dimenzijom ove besprimjerne situacije. U pismu pročitanom na sprovodu kardinala Meisnera on kaže:
“Znamo da je ovom strastvenom pastiru i dušobrižniku bilo teško napustiti službu, pogotovo u vrijeme kad Crkva naročito hitno treba uvjerljivih pastira koji se mogu oduprijeti diktaturi duha vremena i odlučno žive i misle iz vjere. No tim više ganulo me je što je on, u tom posljednjem razdoblju života, naučio pustiti se i živjeti u dubokoj sigurnosti da Gospodin ne napušta svoju Crkvu, čak ni ako je lađa toliko puna vode da se gotovo već prevrnula.”
Razmotrimo golemo skriveno značenje toga kratkog teksta:
- Benedikt je napustio svoju službu iako je znao da se Petrova barka “gotovo već prevrnula”.

- Benedikt hvali Meisnera kao jednoga od “uvjerljivih pastira koji se mogu oduprijeti diktaturi duha vremena”, a itekako zna da je Meisner s ostalim trima kardinalima dubijašima nikoga drugog nego sveopćeg pastira sučelio s moralnim zabludama čiji je učinak katastrofalan, koje predstavljaju upravo predaju diktaturi duha vremena, ali o kojima Benedikt ne želi ništa reći.

- Benedikt kaže da “Gospodin ne napušta svoju Crkvu”, baš u trenutku kad se zbog ponašanja sadašnjeg zauzimatelja Petrove stolice javlja strah da je Crkvu, iako je to nemoguće, Gospodin napustio. On piše kao da nemamo Papu čije je upravljanje izvor toga straha.

- Benedikt hvali Meisnera da je “naučio pustiti se” i predmnijeva da će Krist štititi Crkvu čak i ako kardinali i ostali članovi njezine hijerarhije ne učine ništa kako bi ispunili svoju dužnost braniteljâ vjere protiv Pape očevidno odlučnog nametnuti katastrofalne “reforme” na kakve se nijedan Papa prije njega ne bi usudio ni pomisliti. Je li Meisner, s kojim je Benedikt razgovarao malo prije njegove smrti, bio odustao od svake težnje za upućivanjem vajnoga “formalnog ispravka”?
U istom duhu, Benedikt je prošlog mjeseca iznio ovu tajnovitu primjedbu kad su ga u njegovu vatikanskom prebivalištu posjetili Papa Bergoglio i petorica novih, prikladno popustljivih kardinala što ih je Bergoglio pridodao rastućem tijelu svojih reformističkih udarnih četa: “Gospodin na kraju pobjeđuje.” Vrlo je čudno uputiti takvu primjedbu grupi novokreiranih kardinala. Je li Benedikt htio reći — teško je izbjeći to značenje — da će Gospodin poraziti njih i Papu koji ih je kreirao?

U toj prigodi, budi usput rečeno, “papa emeritus”, koji se Petrove stolice odrekao jer navodno nije više mogao izvršavati papinske dužnosti, s novim je kardinalima razgovarao bez napora, tečno, na njihovim različitim materinskim jezicima. Nakon toga im je zajednički s Papom Bergogliom podijelio blagoslov, izgovarajući riječi blagoslova, dok je Bergoglio šutio, što je potkrijepilo dojam da sada imamo dvojicu Papa koji su iznad kardinalâ i mogu im podijeliti apostolski blagoslov.

Sve čudnija i čudnija biva situacija. S čisto povijesnoga gledišta bilo bi fascinantno. No s fatimskoga gledišta posrijedi je odvijanje strašnog proroštva o našem vremenu. Vjernici se pitaju “Što sad?”, očekujući dramatični odgovor što će ga Nebo zacijelo providjeti.

http://www.fatimaperspectives.com/fe/perspective1050.asp

ponedjeljak, 17. srpnja 2017.

Blagoslov kapele sv. Josipa

Jučer je p. Franz Schmidberger, rektor njemačke bogoslovije Svećeničkog bratstva sv. Pija X., blagoslovio novu kapelicu tog bratstva u Zagrebu.

Zahvaljujem čitatelju bloga za nekoliko fotografija koje mi je poslao, a ako ste i sami prisustvovali tom događaju, možete svoje dojmove ostaviti kao komentar.






nedjelja, 16. srpnja 2017.

Jedna priča - Stješnjavanje


Mladen JURČIĆ: Stješnjavanje
(Marulić, srpanj-kolovoz 2008.)

Crkva je i poslije njegove žarke, očajničke molitve-vapaja, ostala jednako tiha, mračna i ponoćno hladna (studeni je ove godine posve opravdao svoj naziv), osvijetljena samo malim, vječnim sjajem na oltaru i prigušenim odsjajima uličnih svjetiljki koji su se probijali kroz visoke vitraje, a ova sadašnja tišina i mrak bili su vrlo različiti od onih kad je, tako davno, kao mlad župnik, ponekad duboko u noć isto tako molio pred oltarom prazne crkve, koja tada zapravo nikad nije bila posve pusta, jer od svetohraništa se nevidljivo ali sigurno širio mističan, sveobuhvatan dah prožet dubokom Nazočnošću kojoj se u svakom trenutku mogao obratiti s nepokolebljivim unutrašnjim uvjerenjem. No ta se Nazočnost već neko vrijeme povukla, nije izblijedjela ni iščezla, jer značilo bi to da je zapravo nikada nije ni bilo, osim u njegovu živom zamišljanju, i grčevitoj, zaludnoj čežnji, nego kao da ju je prekrila, žalosno prigušila sputavajuća magla njegove utučenosti, sumnje, beznadne rezignacije, pa je poput prave magle tjeskobno izbjeljivala, poništavala konkretne, smislene obrise, a poznati je, vidljivi svijet zaleđivala ozračjem posve tuđe, nedogledne pustoši u koju je zalutao.

srijeda, 12. srpnja 2017.

Papa na zadatku: uništi, uništi, uništi!

Bergoljanska apokalipsa (ažurirana)
"Tajno" povjerenstvo za "ponovno rastumačenje"
enciklike Humanae vitae zasnovano na Amoris laetitia

Christopher A. Ferrara
16. lipnja 2017.


Ugledni Roberto de Mattei, odvažan protivnik razornog nadiranja bergoljanstva, potvrdio je postojanje tajnog povjerenstva zaduženog od pape Franje da pronađe zaobilaznicu oko trajnoga crkvenog nauka o unutarnjem zlu kontracepcije, potvrđenog od Pavla VI. u Humanae vitae.

subota, 8. srpnja 2017.

Glavno da je poslušan

Papa služi misu za radnike u Vatikanu (namjerno izbjegavajući vatikanske crkve). 

Ova kratka anegdota iz Tosattijevog članka sažeto opisuje kakva je osoba papa Franjo (brutalni autokrat kojem ništa nije sveto), kakva je osoba kardinal Müller (zašto je dobro da je smijenjen) i još par stvari o modernom shvaćanju svete mise.
Kardinal [Müller] je celebrirao misu u crkvi pridruženoj palači kongregacije [za nauk vjere] za grupu njemačkih studenata i profesora. Njegov tajnik prišao mu je kod oltara: "Papa želi govoriti s vama." "Jeste li mu rekli da služim misu?", upitao je Müller. "Da", odgovori tajnik, "ali kaže da mu to ne smeta - svejedno želi razgovarati s vama." Kardinal je otišao u sakristiju. Papa koji je bio vrlo loše raspoložen dao mu je neke naredbe i predao mu dosje koji se ticao jednog od njegovih prijatelja kardinala.

petak, 7. srpnja 2017.

Tradicionalne mise u crkvi sv. Martina 9., 10. i 11. srpnja 2017.

Prenosim s google grupe Tradicionalna Misa:
Vlč. Mate Bartulica služit će u zagrebačkoj crkvi sv. Martina tradicionalne latinske mise u nedjelju 9. srpnja, ponedjeljak 10. srpnja i utorak 11. srpnja 2017., sva tri dana u 19 sati.

utorak, 4. srpnja 2017.

Hodanje po oltaru - je li zaista nužno?

Danas sam ušao u zagrebačku katedralu da se pomolim i osim gomile neodgojenih turista, zatekao sam prizor koji sam već više puta vidio. Časna sestra i njezin pomoćnik hodali su po oltaru sv. Ćirila i Metoda u sklopu priprema za sutrašnji blagdan tih svetaca. Inače sam znao viđati časne kako hodaju po starom glavnom oltaru kako bi rasporedile cvijeće. Ne trebam posebno spominjati da ne pokleknu kad hodajući po oltaru prođu ispred svetohraništa jer ne pokleknu ni kada su na tlu. Idu i đonom na oltarni kamen, ne pazeći gdje stupaju, osim valjda da ne stanu preblizu rubu.

Uvijek mi je sve to skupa jako ružno za vidjeti. Pa zar nisu i prije časne sestre i drugi laici čistili i kitili oltare. Teško mi je zamisliti da su po posvećenom oltaru tako stupali u cipelama. Ako već nije moguće doseći neke dijelove s ljestvi (što mi se baš i ne čini vjerojatno), zar se ne može oltar pokriti nekom tkaninom, izuti se i paziti da se ne staje na sam oltarni kamen. Možda bi se takve radove moglo ostaviti za vrijeme kad je crkva zatvorena jer djeluju sablažnjivo. Ili je stvar u tome da to više zaista nikog ne smeta. Za vrijeme mise okrećemo Mu leđa i grabimo Ga rukama, a izvan mise gazimo Njegov žrtvenik i ne prigibamo pred Njim koljeno?

Bdijte i molite - molitvenik

Nedavno je iz tiska izašao novi latinsko-hrvatski molitvenik (Bdijte i molite : molitvenik : latinsko-hrvatski / priredio msgr. Jorge Ramos. - Zagreb : Naklada sv. Antuna, 2017. - 156 str. ; 15 cm.)

Budući da sam kupio taj molitvenik, odlučio sam ga ukratko predstaviti čitateljima ovog bloga. Evo dvije mutne slike da vam bude bistrije o čemu se radi.



Molitvenik je lijepo uvezan sa zlatnim slovima koja su na naslovnici i utisnuta. Nije ni prevelik ni premali, veličina taman takva da zgodno stoji u ruci. Uređen je spartanski, ali to je u mojim očima pozitivno. Posebno mi se sviđa što su latinski i hrvatski tekst ravnopravni: isti je font i prostor koji im pripada, svaki zauzima pola stranice, latinski je uvijek lijevo, a hrvatski desno. Ima sitnijih nedosljednosti jer su u nekim molitvama naglasci u latinskom tekstu navedeni, a u drugima su ispušteni. U, priznajem vrlo letimičnom, pregledu knjižice nisam naišao na tipfelere.

Što se tiče sadržaja, najprije su navedene osnovne molitve te molitve prije i poslije jela, razmatranja i duhovnog štiva. Zatim slijedi krunica s lauretanskim litanijama, nekoliko molitava prije Mise, ordinarij (novus ordo) mise, zahvale nakon mise i još neke molitve od kojih izdvajam Atanazijevo vjerovanje. Na kraju je križni put kojemu je autor sv. Josemaria Escriva, a to je i jedino mjesto gdje se pojavljuju ilustracije, prepostavljam kako bi pomogle molitelju ukoliko nije u crkvi ili se nalazi pred modernim križnim putom.

Ako je djelomično i razumljivo da se zbog broja stranica i načina upotrebe nije moglo donijeti na latinskom čitav križni put, smatram da je ipak trebalo na tom jeziku navesti osnovni obrazac te nazive svake postaje i himan Stabat mater. Također bi bilo dobro da su na latinskom doneseni nazivi otajstava krunice i pohvale Božjem imenu, a njihov izostanak je pomalo i neobičan jer je ostatak ružarija i blagoslova s Presvetim Sakramentom uvršten dvojezično.

Ipak, najveća zamjerka, koja će meni osobno nažalost znatno ograničiti upotrebljivost ovog molitvenika je uvrštavanje isključivo teksta novog reda mise. Teško je pomisliti da je jedini razlog ograničenje opsega knjige jer su uvrštena sva tri pokajnička čina i sve četiri euharistijske molitve iz misala Pavla VI. Kad bi bilo moguće izdati verziju ovog molitvenika u kojoj bi umjesto novog obreda bio stalni dio tradicionalne mise te eventualno uobičajena verzija križnog puta koja nije ništa duža od Escrivine, onda bih ne samo svesrdno preporučio molitvenik, nego i kupio tridesetak komada da zamijene islužene misalčiće koje imamo u crkvi sv. Martina.

I ovako je molitvenik koristan i svakako vrijedi 50 kuna kolika mu je cijena. Posebno ga preporučujem svim čitateljima ovog bloga koji redovito sudjeluju na novus ordo misama i onima koji bi htjeli naučiti moliti neke poznatije molitve na latinskom.

ponedjeljak, 3. srpnja 2017.

On grli grijeh, a grešnike gura prema paklu

Bergoljanstvo = primanje preljuba, sodomije i abortusa u Crkvu

Christopher A. Ferrara
14. lipnja 2017.

"Upomoć! To je član Papinske akademije za život!" (izvor)

Nakon četiri godine muke sa sadašnjim zauzimateljem Petrove stolice jasno je da se papa Bergoglio, koliko god to zvučalo nevjerojatno, planski zalaže za prihvat preljuba, sodomije, pa čak i tolerancije prema abortusu u život Crkve. Ako vam se ta tvrdnja čini krajnje pretjeranom, razmotrite sljedeće nepobitne dokaze:
Ángel José Macín (50 godina), biskup u Reconquisti u Argentini, kojega je za biskupa zaredio Franjo u prvoj godini svoga pontifikata, upravo je predvodio svetogrdnu misu "na kojoj je tridesetak građanski vjenčanih parova rastavljenih osoba pripustio natrag u 'puno sakramentalno zajedništvo' s Crkvom", čime je odbacio dvotisućljetnu euharistijsku stegu kojom Crkva brani svoj nezabludivi nauk o nerazrješivosti sakramentalne ženidbe.
Ti će parovi sada smjeti uredno sudjelovati u Presvetom Sakramentu dok nastavljaju svoje spolne odnose s ljudima s kojima nisu vjenčani. Citirajući Amoris laetitia kao svoj jedini autoritet, Macin je stvorio tobožnji "put raspoznavanja" sastavljen od subotnjih sastanaka na kojima su preljubnički parovi "raspoznali" da su spremni primati Svetu Pričest dok nastavljaju živjeti u preljubu.

Više uopće nije upitno – ako je ikad bilo – da je baš tu grozotu uvesti u život Crkve papa Franjo snovao i rotio se od trenutka kad je izronio iz papinske konklave 2013. Sjetimo se da je počeo hvalom knjizi natkrivovjerca kardinala Kaspera o "milosrđu" u svom prvom papinskom obraćanju s balkona papinskoga stana koji je kao svoje prebivalište napustio. Nakon namještene "Sinode o obitelji" krug je zatvorio time što je buenosaireske biskupe, u odgovoru na njihovo pitanje (koje je vjerojatno sam zatražio), obavijestio da "ne postoji nikakvo drugo tumačenje" pobudnice AL nego ovo što ga je sad dao Macin.

Pošto je razvalio Papinsku akademiju za život Ivana Pavla II. nogiravši svakoga od njezinih članova te joj novi predsjednik, prohomoseksualni nadbiskup Vincenzo Paglia (poznat po besramnome muralu), sastavlja nova pravila, papa Bergoglio odobrio je imenovanje Nigela Biggara jednim od njezinih članova, anglikanskoga oksfordskog profesora "moralne i pastoralne teologije" koji je, kako izvješćuje Edward Pentin, "u prošlosti podržavao ozakonjenje abortusa u prvih 18 tjedana trudnoće i uvjetno podupirao eutanaziju".

Imajmo na umu da je papa Bergoglio ukinuo zakletvu za život koju su polagali članovi Akademije. Štoviše, u pismu u kojem tobože daje svećenicima vlast koju oni već imaju da odrješuju od grijeha abortusa on govori da je abortus "tjeskobna i bolna odluka" – kao da je namjerno ubijanje nedužnog samo "odluka" (ma kako grešna) koja muči majku, a ne čin umorstva koji je jedan od grijeha što vape u nebo za osvetom. Papa Bergoglio distancirao se i od talijanskog pokreta za život, a u Argentini je biskupa nepokolebljivo zauzetog za život, kojega je kao vojnog ordinarija odbijala lijeva argentinska vlada, zamijenio prikladno popustljivim crkvenim dostojanstvenikom na kojega se vrhuška neće kostriješiti.

Među novoimenovanima u Akademiju također je nitko drugi nego Anne-Marie Pelletier, profesorica Svetog pisma, Biblije i liturgije na École Cathédrale u Parizu, koju je papa Franjo angažirao da mu napiše razmatranja ovogodišnjega Križnog puta u Koloseju. Kako piše Edward Pentin, Pelletier je – kojeg li iznenađenja – "zagovornica pripuštanja nekih ponovno vjenčanih razvedenih Svetoj Pričesti".

Još gore, Pelletier je 2015. sudjelovala na "sinodi u sjeni". Ta je "sinoda" "tragala za načinima boljeg prihvaćanja onih koji žive u stabilnim istospolnim zajednicama". Da mu "stabilne istospolne zajednice" nisu nikakav problem, Franjo je dao na znanje primajući homoseksualne i "transrodne" parove u privatne audijencije, i pritom u zagrljaj, te odbijajući se suprotstaviti ozakonjenju "homoseksualnih zajednica" u Italiji.

I nemojmo zaboraviti da je upravo papa Bergoglio pročitao i odobrio zloglasni "međuizvještaj" s Lažisinode 2014., u kojem čitamo da "homoseksualci imaju darove i odlike koje mogu ponuditi kršćanskoj zajednici", da Crkva mora biti "u stanju pobrinuti se za to, prihvaćajući i vrednujući njihovo spolno usmjerenje", te da "istospolne zajednice" proviđaju "uzajamnu pomoć sve do samožrtvovanja" koja znači "dragocjenu potporu u životu partnerâ". Sjetimo se također da je Franjo ustrajao na tome da se taj grozni spis, sramota za Kristovu Zaručnicu, uključi u rad sinode 2015. iako su sinodski oci dokument odbacili.

S čisto povijesnoga gledišta Bergogliov bi pontifikat, znatiželjnom povjesničaru, bio fascinantna nepravilnost u cijeloj crkvenoj povijesti: papa koji napada temelje moralnog zdanja Crkve podrivajući njezin nauk o ženidbi, rađanju i spolnosti. No katoličkim je vjernicima ovaj pontifikat besprimjerna crkvena katastrofa doista apokaliptičnih razmjera. Ne smijemo si nikada dopustiti da se priviknemo na ovu moralnu nakaradu, nego je moramo razotkrivati i suprotstavljati joj se, moleći pritom za izbavljenje Crkve od uprave najzabludjelijeg pape kojeg je Crkva ikad vidjela.

Gospo Fatimska, zagovaraj nas!

http://www.fatimaperspectives.com/fe/perspective1028.asp

petak, 30. lipnja 2017.

Nema dovoljno viteških redova s kardinalima zaštitnicima

Papa Franjo otpustio je kardinala Gerharda Müllera


(Rim) Papa Franjo otpustio je kardinala Müllera koji više nije pročelnik Kongregacije za nauk vjere.

Müllera, koji je prije toga bio regensburški biskup, papa Benedikt XVI. doveo je u lipnju 2012. u Rimsku kuriju da preuzme središnju zadaću čuvara pravovjerja. Dana 2. srpnja 2012. preuzeo je svoju službu. Između pape Franje i njemačkog kurijalnog kardinala odnos je postajao sve hladniji. U sukobu oko Biskupske sinode o obitelji i posinodskoj pobudnici Amoris laetitia pao je na ništicu. Kardinal se žestoko usprotivio promjeni katoličkoga nauka o braku i moralu, a da pri tome nije izravno kritizirao Papu. U posljednje se vrijeme sve više špekuliralo o mogućem otpuštanju.

Zbog obrane tradicionalnog nauka kritiziran je kao „Papin protivnik“

Što su papa Franjo i njegovo izravno okruženje kojemu kardinal Müller nikada nije pripadao, očitije stvarali gotove činjenice glede pripuštanja rastavljenih ponovno civilno oženjenih Pričesti, to je njemački kardinal žešće potvrđivao da nitko ne može mijenjati Isusov tradicionalni nauk, čak ni sam papa. Činjenica da je on pobudnicu Amoris laetitia čitao u svjetlu tradicionalnoga nauka bila je dostatna da ga se uvrsti među „Papine protivnike“.

Na početku druge Biskupske sinode o obitelji kardinal Müller spadao je među 13 kardinala koji su podigli prašinu svojim spektakularnim protestnim pismom papi Franji. Podigli su svoj glas protiv sinodske režije koja im je htjela dodijeliti ulogu čistih statista, a činilo se da su rezultati već unaprijed bili određeni.

Odonda su Franjina vrata za pročelnika Kongregacije za nauk vjere bila zatvorena. Ne stoga što je kardinal bio u krivu, nego jer je tim pismom osujećena strategija papinskog okruženja.

Sukob koji se sve više zaoštravao

Franjo je čekao s otpuštanjem točno do isteka petogodišnjeg mandata. Otpuštanje se moglo dogoditi već u ožujku 2013. godine jer izborom novoga pape padaju sve kurijalne službe. Franjo se pak pribojavao odmah provesti radikalne zahvate i potvrdio je veći dio suradnika kako je i vatikanski običaj. Korak po korak potom je izmijenio vodeće predstavnike kurije. Prve glave koje su pale bile su glave eksponiranih „racingerovaca“ kao kardinal Piacenza, pročelnik Kongregacije za kler, državni tajnik Bertone, kardinal Cañizares, pročelnik Kongregacije za bogoštovlje i kardinal Burke, pročelnik Vrhovnoga sudišta Apostolske signature.

Mali formalizam da se kardinala Müllera ostavi cijeli mandat u službi i da se sada iskoristi tako reći legitimnu mogućnost za postavljanje novoga čovjeka, ne može zavarati o radikalnosti ovoga zahvata u sve žešćoj borbi oko usmjerenja Crkve.

Otpuštanjem pročelnika Kongregacije za nauk vjere ravnoteža u Vatikanu koju je papa Franjo već više puta prodrmao sada je opasno poremećena. S posljedicama koje se u ovome trenutku ne daju predvidjeti.

Tekst: Giuseppe Nardi

Izvor: http://www.katholisches.info/2017/06/kardinal-gerhard-mueller-von-papst-franziskus-entlassen/

četvrtak, 29. lipnja 2017.

Fatima

Negdje oko početka korizme ove godine našao sam se u kasnijim prijepodnevnim satima u crkvi Gospe Lurdske u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu. Onamo inače dosta rijetko zalazim, ali toga dana mi je bilo usput, pa sam se otišao nakratko pomoliti. Vidjevši normalne postaje križnog puta te gotovo praznu crkvu, odlučio sam izmoliti tu pobožnost.

Za one koji nisu ondje bili, ovako izgleda unutrašnjost crkve (slika s interneta).

Negdje pred kraj križnog puta, podigao sam pogled i iznad jedne od postaja ugledao na zidu napisano
POKORA
POKORA
POKORA

Ove je riječi u Lurdu Gospa rekla Bernardici, a mene su odmah podsjetile na Fatimu gdje je anđeo iste riječi snažnim glasom kazao trima pastirićima.

Nije mi baš na čast, ali taj me događaj nije potaknuo na neku sitnu žrtvu ili mrtvljenje, nego sam još istoga dana isplanirao put u Fatimu kupivši kartu za avion i rezerviravši smještaj. Iako o tome nisam do tada razmišljao, zapravo je bilo prilično jasno da ove godine, na stotu godišnjicu Gospinih ukazanja, trebam ići onamo.

utorak, 27. lipnja 2017.

Gostujući autor - “A gle dima i tame!”

Najprije jedna napomena. U glavnoj tezi sljedećeg članka se potpuno slažem s autorom i to sam već, čini mi se, i spominjao usputno na ovom blogu. Mislim da nije osnovni cilj ovog teksta uvjeriti ikoga da se u Međugorju ukazuje đavao, a ne Gospa. Meni Međugorje ne predstavlja ništa u životu, ali oni kojima je bitniji dio življenja katoličke vjere teško da će promijeniti stav pročitavši članak na nekom blogu. Kako ja razumijem, autor želi naglasiti da se protivljenje međugorskom fenomenu ne može temeljiti samo na teorijama nekih čisto ljudskih zavjera: franjevci u stoljetnom sukobu s biskupima, pohlepa, duhovna oholost itd. To upozorenje je sasvim na mjestu i namjenjeno je prije svega onima koji su u pogledu Međugorja već skeptični ili ga negativno prosuđuju. (TB)


“(…) Što je vrijedilo za njih, vrijedi i danas kad smo gotovo pa uvjereni svi po redu da nema nečistih duhova. Počesto i sami pastiri – žeteoci Božji ne vjeruju da postoje takvi duhovi. Ili ih možda slabo prepoznaju i otkrivaju, te onda nisu od prave koristi svojemu puku. (…)”

Te riječi iz razmišljanja don Ivana Bodrožića koje su nedavno objavili neki portali padaju na pamet autoru ovoga teksta pošto je pročitao članak mr. Snježane Majdandžić-Gladić “O međugorskim zelotima…”. Članak je doista vrijedan hvale, zbog hrabrosti i sposobnosti autorice da neuvijeno kaže i bjelodano pokaže da se u Međugorju nikad nije ukazala Gospa, ali u tom tekstu kao da se uopće ne računa s mogućnošću da se ondje ukazao i ukazuje đavao. To pomalo podsjeća na čudno tumačenje koje o onom poznatom mjestu iz Poslanice Efežanima kako “nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego (…) protiv zlih duhova” možemo naći u knjizi Josepha Ratzingera “Isus iz Nazareta” (I., str. 186), a nije zanemariva ni činjenica da ćemo, recimo, u enciklikama Lava XIII., Pija IX., X., XI. i XII. spomen pakla i vražjeg djelovanja na ljude naći skoro pa nigdje. Prisjetimo se i poznatih amsterdamskih ukazanja takozvane Gospe Svih Naroda koja negda bijaše Marija: povjerenstvo koje ih je ispitalo bilo je zgroženo i zaključilo je da se ne radi o Gospinim ukazanjima, ali je pojavu pošto-poto htjelo svesti na naravne, ljudske uzroke, ne dopustivši mogućnost da su posrijedi mimonaravne, đavolske objave. Naposljetku je novi biskup ukazanje priznao. Kad se ustraje na tome da se ne ukazuje nitko, onda se ako se ispostavi da se netko ipak ukazuje zaključi da je taj netko zacijelo nebesnik.

“Sve sami izmišljaj i umišljaj!” kaže biskup Perić na jednome mjestu u svom nedavno objavljenom tekstu o međugorskim ukazanjima u prvih sedam dana. Ali što ako npr. nekom salezijancu u Kanadi zrnca međugorske krunice postanu zlatna, i neki se naš svećenik gledajući zanesenu međugorsku vidjelicu osvjedoči da sve ipak nije samo umišljaj i izmišljaj? Što se događa kad đavla “izbacimo iz jednadžbe”, pokazuje nam i jedan nedavno snimljen igrani film (“Sezona lova”), u kojem John Travolta (naime njegov lik, Srbin) Robertu De Niru (njegovu liku) priča kako se uvjerio u Božju opstojnost prisustvujući ljudskim zlodjelima prestrašnim a da bi mogla potjecati samo od čovjeka. “Travolta” je iz jednadžbe bio izbacio đavla, pa je naposljetku morao na njegovo mjesto ubaciti Boga, đavolske poticaje pripisati Bogu, đavla smatrati Bogom.

Ako đavla izuzmemo iz međugorske jednadžbe, na koncu ćemo božanskima početi smatrati npr. ekstaze međugorskih vidjelaca, međugorska sunca, pa i međugorski četvrtak jer štovatelju sunca Braci, o kojemu je nedavno film snimio autor igranog filma o Međugorju Jakov Sedlar, četvrtak je novi Dan Gospodnji, kao što je bio i Sai Babi, koji je o sebi rekao da je onaj isti koji se nalazi i u Međugorju…

Ovih dana aktualne su kod nas navodne Gospine objave predsjedniku Svećeničkoga marijanskog pokreta don Stefanu Gobbiju, čiji je nasljednik, don Laurent Larroque, uz pomoć vlč. Marinka Miličevića, bivšeg isusovca, a sada svjetovnog svećenika koji je kancelar Gospićko-senjske biskupije, duhovnik Zajednice Injigo i odgovorna osoba za Svećenički marijanski pokret u Hrvatskoj, 22. lipnja u Udbini posvetio hrvatski narod Bezgrešnom Srcu Marijinu. U jednom tekstu o tim objavama na početku se kaže: “Navodna unutarnja čuvenja o. Stefana Gobbija prošarana su tako brojnim obmanama, doktrinarnim zabludama i lažnim proročanstvima te će biti dovoljno navesti tek nekoliko izvadaka iz Plave knjige da se jasno pokaže kako taj spis nije, kao što se tvrdi, božanski nadahnut, nego su posrijedi osobna razmišljanja o. Stefana Gobbija.” No može li itko povjerovati da se doista radi o pukim Gobbijevim osobnim razmišljanjima, izmišljanjima ili umišljanjma? Teško. Pa znači li to onda da su ipak posrijedi nebeske, Gospine objave? Nipošto. Zato se u tom članku ipak, hvala Bogu, dodaje: “Ako pak o. Gobbi ustraje na tome da se ne radi o njegovim osobnim razmišljanjima, mora se zaključiti da su onda posrijedi đavolja duhovna očitovanja, jer neke od tih poruka oprečne su nauku Svete Crkve Katoličke.” (http://www.catholicdoors.com/isit/isit01.htm)

Poznati egzorcist mons. Andrea Gemma na pitanje o međugorskim vidiocima: “A ako navodni vidioci stvarno vide Gospu?” odgovara: “Onda vide Sotonu koji se lažno predstavlja. Jer Sotoni je jako stalo da raskoli Crkvu, suprotstavi dvije struje jednu drugoj: za Međugorje i protiv Međugorja. (…)” (http://unamsanctamcatholicam.blogspot.hr/2011/04/bishop-and-exorcist-andrea-gemma-on.html)

U “Ogledalu pravde”, na žalost, slabo se računa s tom mogućnošću. Ipak, na nekim je mjestima natuknuta. Na primjer:

“12. XI. 81: (…) Pod jednom od najsvetijih molitava Crkve, pod Vjerovanjem [i to na “rođen od Marije vazda Djevice”], pojava se ‘iz sveg grla’ smije. Tko će nas uvjeriti u ozbiljnost takve pojave i molitve? Da netko to sve ne ismijava?”

“8. XII: (…) ‘Ispod njezinih nogu i oko nje tama i dim tu se širili. (…)’ To se događa na svetkovinu Bezgrješnoga začeća! Dan Najčistije, bez iskonske ljage, a gle dima i tame! Tko to ubacuje tamu i dim oko najsvetije ljudske osobe?”

U “Međugorskim stranputicama”, članku biskupa Perića, možemo pročitati i ovo:

“(…) Ne čudimo se nekadašnjoj ‘međugorskoj djeci’ što svoje nesavršeno vjeronaučno znanje pripisuju Blaženoj Djevici Mariji, nego se čudimo tadašnjim svećenicima, župnim vikarima u Međugorju, fra Tomislavu Vlašiću (…) i fra Slavku Barbariću (…), kako su mogli upisivati takve upitne i heretične rečenice. Kao da su pretpostavljali da se radi o novim spoznajama koje će usvajati ne samo pojedinci i skupine vjernika, koji čeznu za ‘čudesima’ i ‘ozdravljenjima’, nego će i sama Crkva mijenjati svoj biblijski i učiteljski nauk!”

“Je li to samo psihogena proizvođevina dječje mašte i psihe? Ili je neka čudnovata sila uplela svoje prste u ovaj fenomen?”

Valja se upitati: Ako su fra Tomislav Vlašić i fra Slavko Barbarić zapisivali “Gospine” rečenice za koje su znali da su heretične, nije li to dokaz autentičnosti tih rečenica, dokaz da ih je prije će biti izrekla “neka čudnovata sila” nego smislili fratri ili djeca. I koja li bi to čudnovata sila bila? Zar nam je tako teško imenovati je, nazvati je đavlom? Očito jest.

A zapravo nam mnogošto postaje jasnije, pa i lakše, ako priznamo đavlovo postojanje i djelovanje na ljude. Zar nam nisu npr. Kuran i Muhamed jasniji i zar ne postajemo i sućutniji prema Muhamedu ako ne mislimo da je on smislio, nego da mu je đavao prerušen u anđela Gabriela objavio da Isus nije umro na križu, nije uskrsnuo, nije Božji Sin, nije Spasitelj i Otkupitelj, nije obećao poslati Duha Svetoga, nego Muhameda… Strašno je dopasti đavolovih kandža.

Oni koji brane istinu da se u Međugorju Gospa nikad nije ukazala u manjini su i plivaju protiv struje. Zaslužuju priznanje za hrabrost, pogotovo ako su iz Hrvatske. Njihov je put uzbrdast i trnovit, rekao bi biskup Žanić. Međutim istinu o međugorskom fenomenu cjelovitije bismo, suosjećajnije i djelotvornije branili kad bismo ozbiljnije uzimali u obzir mogućnost da međugorski vidioci doista vide, ali ne Gospu, nego đavla prerušenog u Gospu, i vjeruju da je to Gospa.

Molimo li se za njih? Njima je “Gospa” jednom rekla da se ne trebaju moliti za sebe, jer da ih je ona već najbolje nagradila. Ako se ni mi za njih ne molimo i zbog njih ne plačemo, na to nas je nagovorio đavao, a ne Gospa. O njemu znamo i da ga, kako kaže sv. Ivan od Križa u “Usponu na goru Karmel” (2. knjiga, 11. poglavlje), jako veseli čovjekova žudnja za privatnim objavama. U “Kršćanskom savršenstvu” (Živan Bezić, izd. 1986., str. 412) čitamo o karizmama da se tko ih ima nema čime dičiti, a tko ih nema, neka ih i ne želi, jer bi to mogao iskoristiti đavao da podmetne lažna viđenja i objave (ovo je, usput budi rečeno, sasvim dovoljan razlog za osudu karizmatskog pokreta, čim se taj pokret može zvati tako kako se zove). Znajući sve to, zar možemo ustrajati na tome da u Međugorju, kad je riječ o ukazanjima i objavama, nema ničega osim ljudskih izmišljotina i umišljaja?

srijeda, 21. lipnja 2017.

Tradicionalne mise u crkvi sv. Martina 23., 24. i 25. lipnja 2017.

Prenosim s google grupe Tradicionalna Misa:
Vlč. Jérôme Bücker iz Svećeničkog bratstva sv. Petra služit će u zagrebačkoj crkvi sv. Martina tradicionalne latinske mise po sljedećem rasporedu:

petak, 23. lipnja u 19 sati navečer (svetkovina Presvetog Srca Isusova),
subota, 24. lipnja u 9 sati ujutro (svetkovina sv. Ivana Krstitelja),
nedjelja, 25. lipnja u 11,30 sati - (anticipirana proslava blagdana sv. Ladislava, zaštitnika Zagrebačke nadbiskupije).

A ja dodajem: odite se u petak pomoliti u baziliku Srca Isusova u Palmotićevoj oko 18:30 (novusordo misa u 17 bi trebala već završiti dok je iduće slavljenje u 19 sati) i onda dođite u sv. Martina slušati misu koju je slušala sv. Margareta Marija Alacoque te proslaviti ovaj lijepi blagdan kako ga je slavio primjerice bl. Ivan Merz.

Dodano 24.6.2017. u 20:58. Evo samo jedna slika od petka.