srijeda, 23. rujna 2015.

Müller upozorava na njemački raskol. Na raskol samo u Njemačkoj?


Kardinal Gerhard Müller, pročelnik Kongregacije za nauk vjere, upravo je, govorom u Regensburgu, osudio ono što je nazvao ozračjem njemačkog polaganja prava na vodstvo u cijeloj sveopćoj Crkvi, upozorivši da bi Njemačka mogla postati očevidac odcjepljenja od Katoličke crkve kakvo je izazvao Martin Luther 1517. u vezi s pitanjem oprostâ. Luther je napao nauk o oprostima – otpuštanju vremenite kazne za grijeh – jer se taj nauk zloupotrebljavao u praksi, a ne jer je u sebi bio pogrešan, što nije ni mogao biti. U naše je pak dane olako dodjeljivanje poništenja ženidbe potkopalo nauk o njezinoj nerazrješivosti te sad njemačka hijerarhija prednjači u zahtjevu za obaranjem samog nauka, u ime "pastoralne prilagodbe zbilji" – "zbilji" koju su vlastitim nemarom sami stvorili.

Müllerove primjedbe, iznesene prigodom predstavljanja knjige [Robert kard. Sarah, "Bog ili ništa"], sadržavale su i ovaj oštar napad na kasperijance: "Svakako, pokušava se – egzegetski, historiografski, istraživanjem povijesti dogmi i upućivanjem na psihologiju i sociologiju – razgraditi katolički nauk o ženidbi, koji potječe iz Isusova nauka, i dovesti ga pod određeni vidik samo da bi Crkva ispala pomirljiva prema svijetu."

"Nije nam objavu prilagođavati svijetu," kaže Müller, "nego svijet pridobiti za Boga." Zašto ništa ni približno tako otvoreno nismo čuli od Franje? Umjesto toga on nastavlja predsjedati tzv. Sinodom o obitelji, sinodom na kojoj je, nekako, "središnjim predmetom pastoralne službe u budućnosti proglašeno pripuštanje građanski vjenčanih razvedenih svetoj pričesti i priznanje homoseksualnih veza", a ne obrana nerazrješivosti ženidbe.

Müller je zatim progovorio o srži problema, koju je Sinoda, izgleda, odlučila zanemariti: "Pastoralna skrb mora smjerati na vječno spasenje." Vječno spasenje. Eto prave misli! Pa i prave svrhe postojanju Crkve. A ipak izraz "vječno spasenje" kao da se nikad ne pojavljuje ni u jednom od opsežnih Franjinih komentara o sinodskom procesu ili, u vezi s time, o katoličkom nauku i s njim bitno povezanoj pastoralnoj praksi. Čujemo samo o rigorizmu, legalizmu, farizejštini i o potrebi za "kreativnošću" i "iscjeljenjem".

Kardinala Müllera valja pohvaliti i podržati ga u njegovu nastojanju da istakne očito: da je Sinoda o obitelji prijetnja obiteljima, orkestrirana od iskvarene njemačke hijerarhije (koju je ovlastio Franjo). Međutim valja reći i da je ista iskvarenost očita u crkvenim hijerarhijama svih zapadnih nacija, kako je primijetio kardinal Sarah osuđujući dekadentno zapadnjačko viđenje čovjeka, svijeta i društva i zaključivši: "Crkva je dužna boriti se da kaže ne toj novoj kolonizaciji."

Ali kako to da je sam Franjo sukrivac za tu novu kolonizaciju, istodobno dok joj se kardinali odvažno suprotstavljaju na sinodi koju je upravo on zamislio, pokrenuo, nadzire ju i obećava učiniti od nje forum za novi zlokobni pojavak svojeg "Boga iznenađenja"? Ne koristi osljepljivati sebe za ono što se tu zbiva. Ništa od svega toga ne bi se događalo da nije Franje. Sinoda propasti bila je njegova zamisao, a oni koji se sada suprotstavljaju njezinim korjenito naprednjačkim naumima zapravo se – sigurno to znaju, ako i ne smiju otvoreno reći – suprotstavljaju njemu. Zagonetka je to koju bi mogao razriješiti samo tekst Treće tajne što ga tek trebamo saznati, u kojem Blažena Djevica govori o onome što je sestra Lucija otkrila kardinalu Caffarri u 90-im godinama 20. st.: "Konačna bitka između Gospodina i Sotonina carsta vodit će se oko ženidbe i obitelji."

16. 9. 2015.
Christopher A. Ferrara
http://fatima.org/perspectives/sd/perspective777.asp

3 komentara:

  1. Ovaj dio mi je zanimljiv:
    "Ništa od svega toga ne bi se događalo da nije Franje. Sinoda propasti bila je njegova zamisao, a oni koji se sada suprotstavljaju njezinim korjenito naprednjačkim naumima zapravo se – sigurno to znaju, ako i ne smiju otvoreno reći – suprotstavljaju njemu."

    OdgovoriIzbriši
  2. Dobro došli u Zonu sumraka zapadne civilizacije!

    Barbari iz trećeg svijeta ponovno su na granicama ostataka Rimskog carstva, samo što se ovaj put radi o barbarima koje je nemoguće obratiti sa sekularnim malograđanskim katolicizmom i širokim osmjehom uz konstataciju kako su sve religije ispravne i da je dovoljno mantrati o nekom utopijskom miru, dok isti barbari iz trećeg svijeta prave salatu od kršćana. Možda klerici proljeća sanjaju nekog novog boga milosrđa koji ne podnosi pravdu i pravednost, ali postavlja se pitanje koliko su današnji katolici maloumni idioti i gdje je točka pucanja kada će sve eksplodirati, i hoće li do tog raskola uopće doći. Možda je katalizator raskola izvanjski faktor tj. navala islama na suvremenu pogansku civilizaciju i prijetnja nestanku katoličke vjere u njezinoj kolijevci na tlu Europe. Kada 52 milijuna muslimana (izvan Turske sa svojih 90 milijuna) počne opsjednuto napadati poganske stanovnike i katolike postkoncilske generacije ucrtavajući im noževima novi osmjeh na vratu, možda u tome slučaju papa Franjo & Co uvide da se katolici i muslimani ne mole istome Bogu. Tko zaboravi povijest nužno je mora ponoviti! Arapi su poznati kao velike lijenčine koji žele kruha bez znoja, no njihov im pasivizam uopće nije zaprekom kad je Džihad u pitanju ili u ovome slučaju uništenje katoličkog dijela Europe i bezbožnog ostatka koji vodi glavnu riječ. Čemu ti krivovjerni saborski dekreti i stalne evolutivne manične reforme kad je i poštenoj polubudali vidljivo da sve ide k vragu.

    Otvaranje Pandorine kutije i hm, puštanje arapskog zloduha iz boce dovesti će do strašnog rata u Europi jer bez istinske katoličke vjere drugi ishod i nije moguć. Katolički Bog pravde će pobijediti lažnog boga milosrđa i njegove moderne Baalove proroke i ponovno podići Europu, vraćajući je njezinim katoličkim korijenima.

    Što činiš Judo Iškariotski u paklu kad si zaslužio tako veliko potomstvo?!


    Karlo Veliki

    OdgovoriIzbriši
  3. Kardinal Müller je u svakom pogledu pozitivno iznenađenje. Sjećam se kako su neki bili sumnjičavi kada ga je papa Benedikt postavio na poziciju prefekta. Dovodili su u pitanje njegovu ortodoksiju. U muci se poznaju junaci... moram priznati da me Müller sve više podsjeća na kard. Ratzingera u najboljim danima.

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.