ponedjeljak, 22. listopada 2012.

FSSP vikend u Engleskoj za razmišljanje o svećeničkom zvanju


Jedan naš čitatelj ukazao nam je na sljedeću obavijest i velikodušno se ponudio da dočeka i preveze zainteresiranu osobu od zračne luke do kuće Svećeničkog bratstva svetog Petra i nazad. Koliko sam vidio na stranici easyJeta povratna karta Zagreb-London za navedene datume je trenutno oko 75€.

Ako razmišljate o tome da postanete svećenik i želite upoznati i uzljubiti katoličku tradiciju, možda vas Gospodin zove upravo u jednu ovakvu tradicionalnu zajednicu. Potrebno je osnovno poznavanje engleskog jezika, a za sve informacije javite se na našu email adresu (tomablizanac@gmail.com) i spojit ću vas s "našim čovjekom u Engleskoj". Apsolutna diskrecija zajamčena!
Vocation discernment weekend: 14-15-16 December 2012 at St John Fisher House in Reading:

For any English-speaking Catholic men between 18 and 35 years of age (under 18 please contact us).

Starts on Friday 14th December 2012 at 6pm (arrivals from 5pm) – ends on Sunday 16th December 2012 at 3pm. Led by Fr Armand de Malleray, FSSP, assisted by Fr Matthew Goddard, FSSP.

Location: St John Fisher House, 17 Eastern Avenue, Reading, RG1 5RU, England. Off-street parking available.

Programme: Spiritual conferences, socials, Holy Mass each of the three days (Extraordinary Form of the Roman rite) including polyphonic Sung Mass on Sunday, silent prayer, and optional private talk with Fr de Malleray, FSSP. Fr de Malleray will explain what a vocation is in general and to the priesthood in particular.

Cost [for the whole weekend, 2 days + 2 nights, including full board accommodation at St John Fisher House]: no set price for students or unwaged – any donation welcome; others: £50 suggested.

Contact: Tel: 0118 966 5284; Email: malleray@fssp.org; website: www.fssp.co.uk/england.

We are looking forward to welcoming you here.

nedjelja, 21. listopada 2012.

Nedjeljna blog preporuka 33


Danas navodim samo nekoliko stranih blogova koje, čini mi se, nisam preporučivao u prethodnim epizodama nedjeljnih blog preporuka.
  • TradiNews - francuski blog koji prenosi vijesti vezane uz tradicionaliste, najbolji sakupljač takvih informacija na francuskom jeziku,
  • Vatican Insider - Sacri Palazzi - često prvi objavljuje vijesti o zbivanjima u Rimu, ali isto tako često su "vijesti" zapravo priželjkivanja autora Andree Torniellija i zato obojane progresivističkim nijansama,
  • Blog Washingtonske nadbiskupije - Mons. Charles Pope redovito lijepo i originalno objašnjava tekstove iz Svetog pisma ili aktualna kulturna i politička zbivanja,
  • Fr Hunwicke's Mutual Enrichment - vrlo učena i zanimljiva razlaganja o liturgijskim i drugim katoličkim temama koje se na većini ostalih mjesta obrađuju površno i bez povijesnog konteksta, čitao sam ovaj blog i prije, ali ga ne preporučih jer je autor bio anglikanski svećenik. Unazad godinu-dvije postao je katolik i zaređen je za pravog svećenika.
  • Unam Sanctam Catholicam - blog i nova stranica - puno vrlo kvalitetnih članaka iz pera jednog tradicionalista (vjernog papi).
Ako imate neke svoje favorite koji još nisu spomenuti, slobodno ostavite link u komentarima.

ponedjeljak, 15. listopada 2012.

Gostujući autor - 50 godina 2. vatikanskog sabora

Luka je priredio prijevod članka objavljenog u Washington Postu povodom početka Godine vjere kojom se obilježava pedeseta godišnjica početka zadnjeg ekumenskog sabora.

Volio bih kroz tu godinu dana objaviti što širi izbor gledišta na provedbu i ostavštinu Drugog vatikanskog koncila s posebnim naglaskom, dakako, na situaciju u Hrvatskoj. To će ujedno biti poticaj i vama, dragi čitatelji, da u komentarima ukažete na vlastita iskustva, upozorite na činjenice ili ideje koje su izmakle pozornosti ili su krivo interpretirane. U našem vjerskom tisku teško je primjetiti ijedan kritički osvrt na ovaj sabor i poslijesaborsko razdoblje. Nije mi cilj da udaram kontru, nego naprosto da stvari pogledamo nešto realnije. Stoga će neki od budućih tekstova sadržavati i stvari s kojima se ne slažem, ali smatram da ih valja objaviti makar zato da se valjano opovrgnu. Pokušat ću svoje mišljenje zadržati u komentarima, a i vas pozivam da se usredotočite prije svega na temu, a ne na stereotipne karakterizacije bilo pojedinaca bilo skupina.

U nastavku donosim prvi tekst uz moj izbor fotografija i slika.


50 godina Drugog vatikanskog sabora
Kenneth J. Wolfe

Prije 50 godina započeo je Drugi vatikanski sabor s jasnom indikacijom o tome tko je stekao kontrolu nad smjerom kojim ide Katolička Crkva. Od latinske Mise do nemrsnih petaka i koncepta spasenja, nebrojene sastavnice vjere učinjene su podložne reformama, koje su uglavnom vodili klerikalni akademici koji su služili u pripremnim komisijama. I bili su tako moćni da je kard. Alfredo Ottaviani, konzervativac koji je presjedao tijelom koje se danas zove Kongregacija za nauk vjere (koju će kasnije voditi budući papa Benedikt XVI.), bio na glas osramoćen i ušutkan od strane njegovih kolega sudionika.

Kao što je mons. Brunero Gherardini, koji je pohađao koncil i živi u Vatikanu, opisao novinaru Robertu Moynihanu, kard. Ottaviani se obraćao okupljenim biskupima, njih dvije tisuće, u listopadu 1962: „I dok je govorio, moleći biskupe da razmotre tekstove na čiju je pripremu kurija potrošila tri godine, odjednom mu je mikrofon bio isključen. Nastavio je govoriti, ali nitko nije mogao čuti ni riječi. Tada je, zapanjen i smeten, zbunjeno prestao govoriti. Okupljeni oci na to su se počeli smijati, a zatim i skandirati...“ [kard. Ottaviani je, zbog uznapredovalog dijabetesa, u to vrijeme već bio praktički slijep, op. prev.] To je bio treći dan zasjedanja.

Ispostavilo se, kako tvrdi mons. Gherardini, da je kard. Achille Lienart, vodeći liberal iz Francuske koji je na Drugom Vatikanskom bio u odboru predsjedatelja, isključio mikrofon kard. Ottavianija. Ottaviani će kasnije napisati veliku kritiku Mise na narodnom jeziku [tj. Novus Ordo Missae koju je promulgirao papa Pavao VI., op. prev.] koja je proizišla iz koncila; apel papi Pavlu VI. koji je pao na gluhe uši. [riječ je o poznatoj Ottavianijevoj intervenciji, nap. prev.]

Neki od reformističko orijentiranih klerika koji su sudjelovali na Drugom Vatikanskom s vremenom su napredovali u hijerarhiji Katoličke Crkve. Karol Wojtyla (budući Ivan Pavao II.), koji je bio mladi nadbiskup u Krakovu, smatran je liberalnom protutežom kard. Stefanu Wyszynskom koji je bio konzervativan, ali ipak popularan, primas Poljske. Vlč. Joseph Ratzinger (budući Benedikt XVI.), bio je peritus (teološki stručnjak) za kard. Josepha Fringsa iz Kölna, pisao je kardinalove govore za koncil, uključujući i onaj u kojemu se vatikanski ured kard. Ottavianija naziva odveć tradicionalnim i autoritativnim. Iako je Ratzinger bio zaređen za svećenika više od deset godina ranije, njegova odjeća tokom cijelog Koncila sastojala se od sekularnog poslovnog odijela s kravatom. [O tim danima papa piše i u svojoj autobiografiji Moj život, Verbum 2006, op. prev.]

Rezultat sazivanja koncila u vrijeme prosperiteta kako bi se institucija modernizirala ubrzo je postao katastrofalan. Dok su nebrojeni svećenici, redovnici i redovnice počeli odlaziti, većina katolika prestala je pogađati sv. Misu, a ostatak je naveliko prigrlio neposluh. Čak je i papa Pavao VI., koji je vodio većinu Drugog Vatikanskog Sabora, deset godina nakon otvaranja koncila izrekao svoju neslavnu primjedbu o tome da je „kroz neku pukotinu duh Sotone ušao u hram Božji“.

Dosta vremena kasnije, latinska Misa doživljava svoj povratak, dijelom i zbog skretanja u desno pape Benedikta. Kard. Timothy Dolan, prvi čovjek Crkve u SAD-u, piše o ponovnom uvođenju nemrsnih petaka i posta. A Društvo sv. Pija X. (SSPX), tradicionalistički svećenički red, prisililo je Vatikan da se izjasni o suštini Drugog Vatikanskog Sabora. Vjerska sloboda i Misa su u srži pregovora, uključujući i pitanje smije li SSPX naprosto ignorirati te pastoralne (za razliku od dogmatskih) dokumente. Ekumenizam, kojega je sv. Maksimilijan Kolbe (franjevački svećenik kojeg su nacisti ubili u koncentracijskom logoru) nazvao „neprijateljem Bezgrešne“, sada se procjenjuje i diskutira - nakon 40 godina posjećivanja džamija, hramova i ostalih ne-katoličkih bogomolja s vrlo malo rezultata u vidu obraćenja. Nasuprot tome, kada je papa Pijo XII. pregovarao s glavnim rabinom Rima, rabin se obratio na katolicizam i odabrao papino ime Eugenio kao svoje krsno ime.

Branitelji Drugog Vatikanskog Koncila iz pozicije desnog centra inzistiraju na tome da su gotovo svi negativni indikatori Katoličke crkve potekli od tzv. „duha Koncila“. Kako se sjemeništa i dalje zatvaraju (u Irskoj je ostalo samo jedno), župe se i dalje spajaju, a samostani se prenamjenjuju, ključno pitanje trebalo bi biti: Koji su opipljivi pozitivni rezultati postignuti u ovih pet desetljeća? Još nitko nije uspio pokazati stvarnu statističku dobrobit Drugog Vatikanskog i njegovih 16 dokumenata. Ironično, trenutno jedini rast u pozivima može se naći u redovima kao što je Svećeničko bratstvo sv. Petra (FSSP) koje odbija novu Misu i većinu liberalizacija koje je donio Drugi Vatikanski.

Pedeset godina kasnije, najveće postignuće koje se može pripisati Drugom Vatikanskom Saboru je cilj koji je postavio papa Ivan XXIII: „otvoriti prozore Crkve“. Međutim, od broja obraćenja do broja pohađatelja sv. Mise, koncil nije postigao ništa mjerljivo u pozitivnom smjeru. Možda tradicionalni katolici, vođeni SSPX-om, nisu sasvim bez osnove kada dovode u pitanje sam koncil. Njihovo rješenje je da papa naprosto izbriše svih 16 dokumenata Drugog Vatikanskog i ponovo uspostavi liturgiju, nauk i disciplinu koja je bila na snazi prije kolapsa svega što je 1962. smatrano dobrim i svetim.


Wolfe je kolumnist za tradicionalističke katoličke časopise.


nedjelja, 14. listopada 2012.

Nedjeljna blog preporuka 32

Mlađi čitatelji vjerojatno se i ne sjećaju da sam kroz rubriku nedjeljnih blog preporuka (NBP) običavao istaknuti neke blogove koje sam smatrao vrijednima pozornosti. Odlučio sam danas sabrati neka nova imena blogova koji su se od zadnjeg puta pojavili. Većina ih je već dostupna u popisu na lijevoj margini ovog bloga.

Ove nedjelje ću se usredotočiti na hrvatske blogove, a iduće na strane (dakako u puno užem opsegu). Zanimljivo je primjetiti da su svi blogovi koje sam predložio u prvom postu s hrvatskim autorima,  NBP 14, u međuvremenu ugasnuli. To nije neobično jer prosječan blog navodno ima životni vijek vinske mušice (oko mjesec dana). Neki su na to dodali da je i inteligencija prosječnog bloga takva. Ipak, anegdotalni uzorci govore o životu od oko tri godine za "kvalitetnije" blogove. Usto, velik broj ljudi premjestio se zadnjih godina s blogova na socijalne mreže poput Twittera i posebice Facebooka.

Bilo kako bilo, evo mojih preporuka koje se do sada, koliko sam vidio, nisu pojavljivale u NBP rubrici:
Možda nije zgorega spomenuti na ovom mjestu i tri katolička portala koji su u međuvremenu nastali:  Bitno.net, Raskrižje i laudato.hr. Samo prvi od njih ima RSS feed (neobično, zar ne?), pa se nalazi u popisu s najnovijim člancima lijevo.

Sigurno sam nešto propustio?

petak, 12. listopada 2012.

Paix Liturgique - hrvatska verzija


Odnedavno je dostupna i hrvatska verzija stranice Paix Liturgique ([pɛ lityʀʒik], liturgijski mir). Splendor nam je do sad preveo već brojne zanimljive tekstove s ove stranice, a nadam se da ćemo ovako imati priliku čitati i više njihovih članaka. Hrvatski je deveti jezik na kojem izdaju svoja popularna pisma u kojima obrađuju stanje u svijetu s obzirom na teme koje se dotiču tradicionalne liturgije. Njihov plan i program objašnjen je ukratko u odgovoru na tri pitanja: "Tko smo?", "Što želimo?" i "Zašto to želimo?". Detaljnije predstavljanje povijesti društva Paix Liturgique naći ćete u prvom pismu iz kojeg donosim samo uvod.
S novim, hrvatskim izdanjem, newsletter društva Paix Liturgique nastavlja razvijati svoj međunarodni karakter. Nakon prve verzije na stranom jeziku, one talijanske, koja je pokrenuta u ljeto 2009., uslijedile su njemačka, španjolska, engleska, portugalska i švedska verzija, a odnedavno im se pridružila i nova na hrvatskom. Razvoj newslettera Paix Liturgique odgovor je na poticaj za širenje slavljenja tradicionalne mise, poznatije kao "izvanredni oblik rimskog obreda", koji je Sveti Otac Benedikt XVI. dao čitavoj Crkvi objavom motuproprija Summorum Pontificum u srpnju 2007.
Preporučujem vam da se i vi pretplatite na njihova pisma i nadam se da ćemo ih od sada moći često i redovito čitati i na našem jeziku.

četvrtak, 11. listopada 2012.

O vjeri



Iz Velikog katekizma sv. Pija X. povodom početka Godine vjere (Apostolsko pismo Vrata vjere: 1, 2, 3; nota s pastoralnim smjernicama: 4; dekret o oprostima: 5):

856. P. Što je krepost?
O. Krepost je svojstvo duše koje daje neku sklonost, lakoću i spremnost da se spozna i čini dobro.

§ 2. O vjeri
864. P. Što je vjera?
O. Vjera je nadnaravna ulivena krepost po kojoj, radi neizmjerne Božje istinitosti, prihvaćamo za istinu sve što je on objavio i što nam preko svoje Crkve predlaže vjerovati.
865. P. Na koji način znamo za istine koje nam je objavio Bog?
O. Znamo za istine koje nam je objavio Bog preko Crkve koja je nepogrešiva, to jest preko pape, nasljednika svetoga Petra i preko biskupa, apostolskih nasljednika koje je sam Isus Krist poučavao.
866. P. Jesmo li sigurni u ono, što nas uči sveta Crkva?
O. Posve smo sigurni u ono, što nas uči sveta Crkva, jer je Krist svojom riječju zajamčio da se Crkva nikad neće prevariti.
867. P. Kojim se grijehom gubi vjera?
O. Vjera se gubi nijekanjem ili hotimičnom sumnjom u bilo koji članak vjere, koji nam je predložen vjerovati.
868. P. Kako se vraća izgubljena vjera?
O. Izgubljena se vjera vraća pokajanjem za počinjeni grijeh i ponovnim vjerovanjem u sve ono, u što vjeruje sveta Crkva.

§ 3. Božja otajstva
869. P. Možemo li shvatiti sve vjerske istine?
O. Ne, ne možemo shvatiti sve vjerske istine, jer su neke od tih istina otajstva.
870. P. Što su to otajstva?
O. Otajstva su istine koje nadilaze razum, a u koje vjerujemo, premda ih ne možemo shvatiti.
871. P. Zašto moramo vjerovati u otajstva?
O. Moramo vjerovati u otajstva, jer ih je objavio Bog, koji je beskrajna dobrota i istina pa se ne može prevariti, niti može nas prevariti.
872. P. Protive li se razumu otajstva naše vjere?
O. Otajstva su iznad razuma, ali mu se ne protive. Štoviše, naš razum nas uvjerava da je moguće prihvatiti otajstva.
873. P. Zašto se otajstva ne mogu protiviti razumu?
O. Otajstva se ne mogu protiviti razumu, jer nam je sam Bog dao svjetlo razuma i objavio otajstva, a on ne može sam sebi proturječiti.

ponedjeljak, 8. listopada 2012.

petak, 5. listopada 2012.

Facebook stranica "Tradicionalna latinska misa u Hrvatskoj"


Jedan član Društva Benedictus koji redovito dolazi i pomaže oko mise u sv. Martinu napravio je Facebook stranicu posvećenu tradicionalnoj misi u Hrvatskoj. Stranica je neslužbena, tj. ne predstavlja Društvo Benedictus, ali mislim da već sada ima zanimljivih materijala i pruža dobre mogućnosti za apostolat.

S obzirom da Facebook ima odnedavno više od milijardu korisnika, sigurno su i neki od vas među njima. Pa izvolite, odite na stranicu, lajkajte, komentirajte, dijelite i radite što se već sve pristoji na ovoj velikoj društvenoj mreži. Da koristim Facebook i ja bih to sigurno učinio!

četvrtak, 4. listopada 2012.

Nema tradicionalne Mise 7.10.2012., pismo i odgovor Nadbiskupije

Prenosim najprije obavijest sa mailing liste Tradicionalna Misa. Preporučujem vam da se na tu listu preplatite ako to još niste učinili.
U nedjelju 7. listopada 2012. neće biti tradicionalne latinske mise u crkvi sv. Martina u Zagrebu. Uz Božju pomoć, misa se nastavlja 14. listopada 2012.

Pismo Nadbiskupskom duhovnom stolu Zagrebačke nadbiskupije u ime zainteresiranih vjernika kao i odgovor možete naći na stranici Tradicionalna Misa: https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/dokumenti-1.

***

Prenosim tekst spomenutih pisama koja će u doglednoj budućnosti biti dostupna i u skeniranom obliku.

Iz pisma u ime grupe vjernika upućenog 24. rujna 2012. Nadbiskupskom duhovnom stolu Zagrebačke nadbiskupije:

Poštovani,
molim Vas u ime grupe vjernika da osigurate slavljenje mise prema izvanrednom obliku rimskog obreda u nedjelju 7. listopada ove godine u 11,30 sati u crkvi sv. Martina u Zagrebu jer je prečasni gospodin Stanislav Vitković najavio da će biti spriječen.

U ime zainteresirane skupine vjernika Zagrebačke nadbiskupije unaprijed zahvaljujem i srdačno Vas pozdravljam,

Predsjednik Društva za promicanje
tradicionalne Mise „Benedictus“

U Zagrebu, 24. rujna 2012.

Iz odgovora Zagrebačke nadbiskupije, Nadbiskupskog duhovnog stola od 1. listopada 2012.:

Poštovani!
Nadbiskupski duhovni stol primio je Vaš dopis od 24. rujna 2012. godine, kojim molite da se „osigura slavljenje mise prema izvanrednom obliku rimskog obreda u nedjelju 7. listopada ove godine u 11,30 sati u crkvi sv. Martina u Zagrebu jer je prečasni gospodin Stanislav Vitković najavio da će biti spriječen“.

Budući da je dopisom Nadbiskupskog duhovnog stola 42/2011, od 12. siječnja 2011., dr. Stanislav Vitković određen da u Zagrebačkoj nadbiskupiji brine za slavljenje svete mise po obredu Rimskog misala, objavljenoga godine 1962., a u smislu odredaba motuproprija pape Benedikta XVI. Summorum Pontificium, u vrijeme svoje odsutnosti, dužan se sam pobrinuti za adekvatnu zamjenu.

Sve dobro i pozdrav u Gospodinu!

Kancelar: Večković
Generalni vikar: + Šaško

***

Tekst sam prenio kako bih mogao dodati svoj komentar. Najprije, zahvalan sam mons. Večkoviću i preuzvišenom g. Šašku na relativno brzom odgovoru i jasnoj formulaciji koja je dobrodošlo iznenađenje.

Moje shvaćanje nastanka gore spomenutog dekreta s početka siječnja 2011. je sljedeće (a podložan sam ispravcima jer, dakako, nisam osobno bio prisutan). Uzoriti g. Josip Bozanić zamolio je preč. Vitkovića da nauči i počne služiti tradicionalnu misu u crkvi sv. Martina u Zagrebu svake nedjelje. Ovaj je na to poslušno pristao premda osobno nije osjećao potrebu ili želju da se upusti u učenje novog obreda i novi pastoralni zadatak ovog oblika. Odmah na početku spomenuo mi je preč. Vitković koji se zdušno i požrtvovno posvetio svome novom zaduženju da dopis o kojem govorimo nije prikladno sastavljen. Prenosim doslovni citat iz tog pisma jer postoji jedna veća i više manjih razlika u odnosu na citat iz najnovijeg pisma Nadbiskupskog duhovnog stola:
obavješćujem Vas da je nadbiskup zagrebački, uzoriti gospodin kardinal Josip Bozanić, izlazeći ususret Vašim molbama, odredio prečasnog gospodina dr. Stanislava Vitkovića, prebendara, da se on u Zagrebačkoj nadbiskupiji brine i bude na raspolaganje za slavljenje svete mise prema obredu Rimskog misala, objavljenog godine 1962., a u smislu odredaba motuproprija pape Benedikta XVI. Summorum Pontificum.
Od samog početka bilo je jasno da je preč. g. Vitković koliko je god moguće na raspolaganju za slavljenje tradicionalne svete mise. Ali, također je jasno da on ne može obavljati ovu dodatnu službu koja je konačno eksplicitno izrečena u pismu mons. Večkovića i Šaška. Postoje tri osnovne prepreke:
  • u Zagrebu i okolici ne postoji više od par svećenika koji znaju služiti tradicionalnu svetu misu ili su je spremni (u sadašnjim uvjetima) valjano naučiti,
  • svećenici su nedjeljom prijepodne najzauzetiji povjerenim im pastoralnim obavezama i ne mogu se samo tako odlučiti na zamjenu,
  • preč. g. Vitković nema nikakav autoritet službeno imenovati da ga netko zamijeni kada nije u mogućnosti služiti misu u sv. Martinu, a kamo li zapovijediti nekome da to učini, taj autoritet imaju njegovi nadređeni.

Situacija je takva da velika većina svećenika ne zna (tko ih je podučavao?), ne želi (zbog osobnih stavova, odnosa okoline i nadređenih, straha, ambicije, ...) ili ne može (većina ih ima već dvije ili tri mise koje su obavezni slaviti svake nedjelje, a tu su i ostala zaduženja) služiti misu prema izvanrednom obliku rimskog obreda.

Ponovit ću još jednom stav koji je moj osobni, grupe zainteresiranih vjernika u čije ime od početka pišem te kasnije osnovanog Društva za promicanje tradicionalne Mise "Benedictus":

Mi želimo moći prisustvovati svake nedjelje i zapovijedanog blagdana tradicionalnoj svetoj misi u Zagrebu.

Primjetite da se ovdje uopće ne spominje svećenik, ne spominje se tko ga i kako i kada imenuje. To nema veze s nama. Koliko je do nas, spremni smo sve pripraviti za misu (mislim da smo to pokazali). Svećenike redi nadbiskup, svećenicima zapovijeda nadbiskup! Bez svećenika nema svete mise.

Poštovani, ako imate problem jer netko koga biste htjeli imenovati za služenje mise ne zna misiti, slobodno nam se obratite. Ako imate problem jer ne možete naći nijednog svećenika koji bi mogao služiti tradicionalnu misu, obratite se komisiji Ecclesia Dei u Rimu kako je i predviđeno. Ako ne želite ili ne možete, to ćemo učiniti mi. Hvala.

utorak, 2. listopada 2012.

Duhovna lirika utorkom 20



Dominko Zlatarić
PRIČESNA MOLITVA

Nisam ja dostojan, hud sluga, da primim
u tamni ovi stan tebe, ki s' kralj nad svim;
koga svi prostori od neba i vas saj svit
i sve, jur što stvori, ne mogu obhitit.
Milos je velika i ljubav, koje rad
velikos tolika pohodi mene sad.
U grišne prsi ti ulaziš ljubovnik,
da budeš priniti ljubljenoj duši lik.
Anđelski kruh činiš blagovat, slabu moć
pokripljaš i ne ckniš svaku dat njoj pomoć.
U zabit postavljaš svako zlo činjenje
nemoć joj ozdravljaš i hoć nje spasenje.
Kako ću t' moć igdar zahvaliti, moj Bože,
gdi misal taku har izreć vik ne može?
Tijem čini, da zgaram sveđ tvojom ljubezni,
da srce gre u plam, a pamet da bjesni.