petak, 10. prosinca 2010.

Tri izvrsne knjige...

...koje biste morali nabaviti i pročitati jer ih imamo prevedene na hrvatski i sve zajedno koštaju 120 kuna. Sve tri knjige možete nabaviti u knjižari Sv. Antun na Kaptolu, a prvu i treću i preko Verbumove internet knjižare.

***

Uwe Michael Lang: Okretanje prema Gospodinu
Orijentacija u liturgijskoj molitvi

Okretanje prema Gospodinu prikazuje povijesne i teološke dokaze za tradicionalno, zajedničko okretanje u liturgijskoj molitvi, poznato kao "gledanje prema istoku" i daje doprinos suvremenoj raspravi o katoličkoj liturgiji. Lang, član londonskog Oratorija (oratorijanac), proučava okretanje u liturgijskoj molitvi pod povijesnim, teološkim i pastoralnim vidom. U povoljnom trenutku ova knjiga ukratko prikazuje spor koji, unatoč drukčijem prividu, nikada nije prestao, pa ni nakon Drugoga vatikanskog sabora. Povijesno istraživanje čini da je rasprava manje pristrana, a među vjernicima raste osjećaj za probleme koji su svojstveni određenom sklopu događaja koji jedva pokazuje da je liturgija otvorena stvarima koje nas nadilaze i svijetu koji dolazi.
U toj situaciji Langova sjajna, objektivna i uopće ne polemična knjiga vrijedna je vodilja. Ne tvrdeći da pruža važne nove uvide, Lang brižno pokazuje rezultate novog istraživanja i nudi potrebnu građu da se stvore utemeljene prosudbe. Iz takvih povijesnih dokaza autor izvodi teološke odgovore koje predlaže.

* Nakladnik: Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove
* Biblioteka: Radost i nada
* Godina izdanja: 2007.
* Prevoditelj: Ivan Antunović, Elvis Razov
* Jezik: Hrvatski
* Broj stranica: 150
* Jezik izvornika: Engleski
* Uvez: Meki
* Dimenzije: 18,5 x 10,5 cm
* Cijena: 50 kn

Dodatno:

***

Moyra Doorly: Nema mjesta za Boga
Negacija transcendentnog u suvremenoj crkvenoj arhitekturi

U svojoj knjizi Doorly istražuje arhitekturu religijske imanentnosti i nailazi na njezin nedostatak. Začuđuje prigrljivanje modernističke arhitekture od strane Crkve i određenih filozofskih osnova njezinih utemeljitelja te postojanih nakana u odbacivanju hijerarhije, simbolizma i tradicije. Suvremeni modernisti ne samo da odbacuju prošlost nego je i pokušavaju diskreditirati i uništiti je ogoljivanjem povijesnih Crkava i građenjem novih, lišenih osjećaja za sveto. Ipak, tradicija crkvene arhitekture ustraje u progovaranju vjernicima suosjećajući s njihovim vjerovanjima, a nastavit će to činiti i nakon što suvremeni eksperimenti u Los Angelesu, Oaklandu, Rimu, Milwaukeeu i San Giovanni Rotondu izađu iz mode. Knjiga Nema mjesta za Boga: negacija transcendentnoga u suvremenoj crkvenoj arhitekturi predstavlja pokušaj istraživanja utjecaja modernizma na oblikovanje Crkava i propitkivanje o tome imaju li te modernističke ideje o prostoru tako štetan učinak na crkvene građevine kao što su imale na civilne.
Moyra Doorly, arhitektica koja živi u Engleskoj, također je katolička novinarka i spisateljica. Pisala je za mnoge poznate časopise, uključujući The Guardian, The New Statesman i Tatler.

* Nakladnik: Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove
* Biblioteka: Radost i nada
* Godina izdanja: 2008.
* Prevoditelj: Ivan Antunović, Elvis Razov
* Jezik: Hrvatski
* Broj stranica: 141
* Jezik izvornika: Engleski
* Uvez: Meki
* Dimenzije: 18,5 x 10,5 cm
* Cijena: 50 kn

Dodatno:

***

Athanasius Schneider: Dominus est
Razmišljanja jednog biskupa iz Središnje Azije o svetoj Pričesti

Knjižica preuzv. Mons. Atanazija Schneidera, pomoćnog biskupa Karagande u Kazakstanu, pod veoma značajnim naslovom Dominus Est - To je Gospodin, želi doprinijeti aktualnoj diskusiji o Euharistiji, o stvarnoj i bitnoj Kristovoj prisutnosti pod posvećenim prilikama Kruha i Vina. Značajno je da Mons. Schneider započinje svoje izlaganje s osobnim iskustvom sjećajući se duboke euharistijske vjere svoje majke i dviju drugih žena, vjere sačuvane kroz tolike patnje i žrtve koje je mala katolička zajednica te Zemlje podnijela u godinama sovjetskog progona. Polazeći od tog svog iskustva, koje je u njemu razbudilo veliku vjeru, divljenje i pobožnost prema Gospodinu prisutnom u Euharistiji, on nam donosi povijesno-teološki excursus-pregled koji razjašnjava kako je praksa primanja Svete Pričesti u usta i na koljenima bila prihvaćena i prakticirana u Crkvi kroz dugi period vremena.

* Nakladnik: Duh i voda
* Godina izdanja: 2008.
* Jezik izvornika: Talijanski
* Jezik: Hrvatski
* Prevoditelj: Josip Marcelić
* Broj stranica: 74
* Uvez: Meki
* Priređivač(i): Božidar Medvid
* Dimenzije: 16,5 x 11,5 cm
* Cijena: 20 kn

Dodatno:

***

Sve tri knjižice vam svesrdno preporučujem. Moglo bi se prigovoriti da je font u prve dvije presitan, a prijevod i izbor fotografija u trećoj manjkav, ali dobre strane daleko nadmašuju možebitne nedostatke.
Meni je zanimljivo da je "Dominus Est!" objavljen u biblioteci koja se inače bavi karizmatskim temama i kojekakvim modernim viđenjima i objavama. A naprosto mi je čudesno da su prve dvije knjige našle mjesto u istoj biblioteci u kojoj se nalaze i knjige poznatih heretika poput Anthonyja de Mella ili Teilharda de Chardina. To je još jednom pouka da se ne smije generalizirati te da se blago ponekad može naći i na njivi prekrivenoj kukoljem.

Broj komentara: 8:

  1. Chardin nije heretik! To što ga mnogi krivo inerpretiraju i što ga newageri "uzimaju pod svoje" ne čini ga heretikom. Nadalje, kad mu je bila zapovijeđena šutnja, šutio je i išao iskapati pekinškog pračovjeka.
    On, između ostalog, ima jedan predivan tekst o Pričesti, kad nađem izvor budem ga pokazao, sad navodim samo prema sjećanju...

    OdgovoriIzbriši
  2. Bolje bi bilo izbjegavati pripisivanje takve ocjene dok je ne upotrijebi Učiteljstvo, a Hildebrand nije učiteljstvo. Ljudske misli često idu dublje in dalje od jezičnih mogućnosti i sposobnosti pojedinca, a mi nemamo pristupa tim mislima osim onoga koji nam pruža sam pisac, taj pojedinac, svojim izričajem (ili kojim drugim sredstvom priopćavanja). Priopćavanje nije preslika jednoga "mozga" u drugi, već pokušaj toga prvoga “mozga” da se izrazi na način za koji misli da je prikladan onome drugome. U tome može biti više ili manje uspješan, a ovaj drugi također može biti više ili manje uspješan u shvaćanju prvoga; drugim riječima: može ga usvojiti, shvatiti, a zatim procijeniti slaže li se ili ne; ili iskonstruirati vlastitu sliku o onome što onaj prvi misli, i “složiti se” odnosno “ne složiti se” s vlastitom utvarom.

    Konkretno, danas više memamo mogućnosti da pitamo Chardina je li ga Hildebrand shvatio, ili mu je samo pripisao svoje shvaćanje. Hereza je uporno nijekanje istine ili sumnja u istinu u koju treba vjerovati božanskom i katoličkom vjerom (Kan.751); božanskom, jer je objavljena, katoličkom, jer je od Crkve proglašena objavljenom.

    Tijekom svojih pontifikata Pavao VI odnosno Ivan Pavao II su se sporazumjeli s patrijarsima Pre-Kalcedonskih Crkava da između njih i nas zapravo ne postoje razlike u kristologiji, koje su bile povod raskola, već samo u shvaćanju tehničkih termina kojima se služimo; drugim riječima: oni nisu nestorijanski odnosno monofizitski “heretici”.

    OdgovoriIzbriši
  3. Mihovile, djelomicno ste u pravu, trebao sam napisati hereticke ideje, a ne hereticke osobe.

    S druge strane u ovoj stvari se slazem sa Romanom Ameriom koji naglasava da se ne moze djela suditi po tome kako bi ih autor interpretirao, nego po tome sto u njima pise i da se Uciteljstvo u velikoj mjeri u novije vrijeme odreklo svog disciplinskog autoriteta. Po mom misljenju na stetu vjernika.

    Mislim da svatko moze sam procitati von Hildebrandovu kritiku i eventualno de Chardinova djela i donijeti svoj sud.

    OdgovoriIzbriši
  4. http://www.ewtn.com/library/PRAYER/LATROSAR.htm

    nije direktno povezano sa temom, ali definitivno je sa blogom.
    molitve na latinskom (i engleskom)

    OdgovoriIzbriši
  5. Anonimno, dobra je stranica, a i ima i ova koja mi se cini najopseznija dostupna na webu.

    OdgovoriIzbriši
  6. Da, vidio sam i tu stranicu, u svako slučaju su zanimljive i korisne. Zanima me ima li isto tako dio koji bi se trebao moliti (na latinskom) pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.
    Pozdrav Slipo

    OdgovoriIzbriši
  7. Ima na str. 51-53 u malom misalu.
    Nakon početne pjesme može se moliti Adoremus in aeternum Sanctissimum Sacramentum i 3 (ili vise) Ocenasa, Zdravomarije, Slava Ocu ponavljajuci Adoremus... izmedju Slava Ocu i Ocenasa.
    I onda se ucini duhovna pricest (ovim ili slicnim rijecima: Želim Te primiti, Gospodine, onom čistoćom, poniznošću i pobožnošću kojom te je primila tvoja presveta majka, duhom i žarom svetaca.) i klanjanje u tisini, pa slijedi Tantum ergo i kako dalje pise u knjizici.

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.