subota, 28. studenoga 2009.

Glagoljaško pjevanje - Pjevana baština

U nedostatku pisanih izvora, o srednjovjekovnom nam postojanju glagoljaškoga pjevanja tek posredno svjedoče sekundarni izvori: srednjovjekovni zapisi u kronikama, arhivski dokumenti i putopisni zapisi. Najpoznatiji takav zapis je onaj kardinala Bosona (biografa i pratioca pape Aleksandra III.) iz biografije pape Aleksandra III. Prigodom Papina pohoda Zadru godine 1177. lokalno ga je pučanstvo i svećenstvo dočekalo pjevajući laude i kantike koje gromko odzvanjahu na njihovu slavenskom jeziku — cum immensis laudibus et canticis altissime resonantibus in eourum slavica lingua.
Nedavno je pokrenuta internet stranica Pjevana baština na kojoj uz kratku povijest glagoljaškog pjevanja možete naći i projekte kojima se istoimena udruga bavi kako bi ispunila svoj cilj, a to je "očuvanje i promicanje kulturne baštine, s naglaskom na hrvatsku pjevanu baštinu, osobito na glagoljaško pučko crkveno pjevanje." Najprije nekoliko riječi o glagoljaškom pjevanju:
Glagoljaško pjevanje. Liturgijsko pjevanje katoličkih svećenika i klerika glagoljaša na hrvatskoj redakciji crkvenoslavenskog jezika te potom iz toga proizišlo liturgijsko i paraliturgijsko pojedinačno i zborno pjevanje na hrvatskom jeziku. Uobičajilo se u hrvatskim krajevima od Istre, Hrvatskoga primorja, Like i sjevernojadranskih otoka do južne Dalmacije. Pretpostavlja se da se pojavilo na kraju IX. i početku X. stoljeća u bizantskoj Dalmaciji (primorska Hrvatska), te da se od početka posebno njegovalo u benediktinskim glagoljaškim samostanima. Održalo se u pojedinim župama do 1965., kada su odlukom II. vatikanskoga sabora u liturgiju uvedeni narodni jezici, a otada se izvodi tek u svečanim prigodama. Napjevi su se prenosili uglavnom usmenom predajom (poznata su samo dva notna zapisa, i to u hrvatskom glagoljaškom kodeksu iz 1556., koji se čuva u Arhivu HAZU), te su, pretrpjevši mnogostruke preinake, očuvani u različitim inačicama. Slobodnoga su ritma, jednoglasni ili višeglasni (uglavnom dvoglasni), nastajali su u starim tonalitetima, a novije inačice također u duru. Sadržavaju značajke bizantskog liturgijskoga pjevanja (A. Gastoué), gregorijanskoga korala i hrvatskih folklornih napjeva, poglavito od XVIII. stoljeća, od kada su u glagoljaškom pjevanju sve više sudjelovali i laici. Njihova povezanost s crkvenim pjevanjem na latinskom jeziku ogleda se u rubrikama glagoljskih kodeksa.“
G. Doliner i Đ. Križman-Zorić
Posebno su zanimljivi audio materijali koji su do sada snimljeni u raznim župama Šibenske biskupije gdje se takvo pjevanje još zadržalo. Svakako vam preporučujem da poslušate pjesme koje su dostupne na internetu. Možete i usporedi kako se napjevi za primjerice 'Gospodine, smiluj se' razlikuju od župe do župe.

Broj komentara: 6:

  1. hvala na postu
    odlična preporuka!!

    OdgovoriIzbriši
  2. Lijepo, ali kakvo mi je to glagoljaško pjevanje ako je na standardnom jeziku :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Kada se govori o glagoljaskom pjevanjem u glavnom se misli na to sto Splendor kaze, ali kada govorimi o stilu pjevanja iz muzicke perspektive onda ne mislimo na to dali je jezik starohrvatski ili moderni. Zato ponekad mozes cuti kako se pjeva glagoljaska glazba na standardnom jeziku jer se onda misli na muziku i nacin pjevanja a ne toliko na jezik.

    Ivan

    OdgovoriIzbriši
  4. Hvala Ivane!

    A, sutra je jedna važna obljetnica- prije 40 god. na prvu nedjelju došašća, 30. XI. 1969.... Kako to da nema nikakvih događanja na tako okruglu obljetnicu, možda čekaju 50.-tu godišnjicu, i kako će tada izgledati misa?

    OdgovoriIzbriši
  5. Mi smo se prisjetili 40. obljetnice u postu od 1. lipnja.

    Mozda bi javno obiljezavanje takve obljetnice povuklo za sobom previse pitanja o reformi liturgije i kako je provedena, pa radije o tome sute.

    OdgovoriIzbriši
  6. Jedva cekam dan kada se bude slavila stara misa u Hrvatskoj na starohrvatskome uz glagoljasko pjevanje.

    Ivan

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.