nedjelja, 20. svibnja 2018.

To je Duh


Bog Duh Sveti

Nismo još svršili naše traženje Intimnoga Božjeg života, jer ako je Bog vrelo čitava života, istine i dobrote svijeta, mora imati osim intelekta i Volju, osim Misli i Ljubav, Prirodni je zakon, da svako biće ljubi svoje savršenstvo. Savršenstvo je našeg oka u razlikovanju boje i zato oko ljubi ljepotu sunca, koje zalazi. Savršenstvo je našega uha hvatati zvukove, i uho ljubi harmoniju jedne Beethovenove sinfonije ili Chopinove sonate.

Postoje dva termina u ljubavi. Onaj koji ljubi i onaj koji je ljubljen. U ljubavi ta su dva termina recipročna. Ja ljubim i ja sam ljubljen. Između mene i onoga, koga ljubim postoji uska veza. Nije moja ljubav, nije njegova ljubav, to je naša ljubav: tajni sastav dvaju afekata, veza što spaja, što stavlja u lance, zagrljaj u kome dva srca kipe u istoj sreći. Otac ljubi Sina, Sliku svoga savršenstva, a Sin ljubi Oca.

Ljubav nije samo u Ocu, a nije samo u Sinu. Postoji, da tako kažemo, nešto između njih. Otac ljubi Sina, koga On rađa. Sin ljubi Oca koji ga rađa. Oni se promatraju uzajamno, oni se ljube uzajamno, spajaju se u tako snažnoj i savršenoj ljubavi, da tvore između sebe životnu vezu. Njihova je ljubav tako neizmjerna, da se ne može iskazati već samo u jednoj osobi, koja je Ljubav, kao što se istina izražava u stvaranju jedne potpune osobnosti. Ljubav ne govori, ne plače, ne izražava se riječima ili pjesmama. Izražava se kao što se mi izražavamo u nekim časovima, u načinu, koji označava neizmjeran trud, da se potpuno preda: uzdah, dah; evo zašto se treća osoba Presv. Trojstva naziva Duh Sveti.

Taj dah ljubavi nije efemeran kao naš, već je jedan vječni Duh. Ne znam kako se sve to zbiva, ali po svjedočanstvu Boga objavitelja znam, da je taj isti Duh Sveti pokrio svojom sjenom Bl. Dj. Mariju i da je Onaj, koji je od Nje rođen, prozvan Sinom Božjim. To je Duh o kojemu je Isus govorio Nikodemu, kad mu je rekao, da se treba preporoditi vodom i Duhom Svetim. To je Duh, koga je naš Gospodin dao svojim apostolima riječima: "Primite Duha Svetoga, bit će oprošteni grijesi onima, kojima ih budete opraštali." To je Duh, o kojemu je naš Gospodin govorio na Zadnjoj večeri: On će me proslaviti, jer će primiti od mojega i objavit će vama. Sve ono što ima Otac moje je.

U tom zadnjem odlomku Krist kaže svojim učenicima, da će Duh Sveti prigodom svog dolaska dati do znanja o Bogu ono, što im je bilo saopćeno Njegovim proizlaženjem od Oca i Sina. To je Duh, koji je sišao nad apostole na dan Duhova i koji je postao duša Crkve ispunjajući obećanje Kristovo: "Kada dođe Duh Istine, On će vas naučiti istinu". Moje je duboko uvjerenje, da je neprestani redoslijed istine, što ju je Krist dao svojoj Crkvi, došao do nas, ne po snazi ljudske organizacije Crkve, koja se služi nesavršenim sredstvima, već po izobilju Duha ljubavi i istine, što se nalazi u Kristovom zamjeniku i u svima onima, koji pripadaju mističnom tijelu Kristovom, a to je Njegova Crkva.

(Fulton Sheen, Božanska avantura)

nedjelja, 13. svibnja 2018.

Dva teksta o posveti Rusije


Posveta Rusije. Zahtjev našega Gospodina i raščlamba toga zahtjeva

Dana 13. lipnja 1929., dok je sestra Lucija bila u novicijatu sestara dorotejki u Tuyu u Španjolskoj, Gospa je ispunila Svoje obećanje od 13. srpnja 1917.: "Doći ću tražiti posvetu Rusije..." Sestra Lucija piše [1] da se molila sama u samostanskoj kapelici u pola noći, uz upaljeno samo Vječno svjetlo pri Svetohraništu, kad:

Najednom se sva kapelica ispuni nadnaravnom svjetlošću, a na oltaru se ukaže križ od svjetla koji se dizao do stropa. Na gornjem dijelu križa, u još jačem svjetlu, vidio se lik čovjeka od struka naviše, na grudima Mu golub, a na križ pribijeno tijelo drugog čovjeka. Malo ispod struka toga drugog čovjeka [Krista na križu] lebdio je kalež, a nad njim velika Hostija, na koju su padale kaplje krvi što su klizile s obraza i iz rane na grudima Raspetoga. Oblijevajući Hostiju, te su kaplje padale u kalež.

Ispod desnoga kraka križa nalazila se Gospa. (Pojavila se kao Gospa Fatimska, sa Svojim Bezgrješnim Srcem u lijevoj ruci, bez mača i ruža, ali ovijenim trnovom krunom i plamenovima.) Pod lijevim krakom križa velikim je slovima, nalik na kristalnu vodu koja teče ponad oltara, pisalo: MILOST I MILOSRĐE. Shvatila sam da mi se pokazalo otajstvo Presvetog Trojstva, i primila sam o tom otajstvu neka rasvjetljenja koja mi nije dopušteno otkriti.

Tada Gospa reče sestri Luciji:

Došao je trenutak u kojem Bog traži od Svetog Oca da, u zajedništvu sa svim biskupima svijeta, obavi posvetu Rusije Mojemu Bezgrješnom Srcu. On obećava da će ju time spasiti. Vrlo su brojne duše koje Božja pravda osuđuje zbog njihovih grijeha protiv Mene, stoga dolazim tražiti zadovoljštinu. Žrtvuj se na tu nakanu i moli! [2]

Gostujući autor - Ekskluzivni izvještaj s današnje krizme









Najprije je biskup Tissier de Mallerais održao nagovor. Sedam darova Duha Svetoga usporedio je sa sedam jedara. Krizmanici će postati svjedoci i vojnici Kristovi, to se treba odražavati i u njihovu odijevanju da očuvaju krepost čistoće. Za to je potrebna jakost da Hrvatska ostane kršćanska zemlja u kojoj vlada Krist nad društvom. Za primjer jakosti uzeo je sv. Josea Sancheza del Ria koji se sa samo četrnaest godina borio protiv masona. I ukratko je prepričao njegov život i mučeništvo. I, otprilike navodim, istaknuo potrebu da imamo jakosti u naše vrijeme kad i biskupi govore stvari protivne vjeri, da ne prihvatimo krivi nauk II. Vatikanskog koncila. Naša je misija da se krste nevjernici i obrate. Da uđu u Katoličku Crkvu jer izvan nje nema spasenja.

Bilo je oko 100 ljudi. Dvoje je snimalo kamerom i jedan fotograf je obilazio i blicao. Ako je bilo novinara, sigurno će izdvojiti dio na koji bi prigovorili borci za prava životinja jer je spominjući Sanchezovu revnost za dostojanstvo doma Božjega spomenuo da je u svetom gnjevu zakrenuo vratom nekim životinjama koje su protivnici cristerosa zatvorili u crkvu u kojoj je bio zatočen.

(od anonimnog izvjestitelja koji je riskirao ekskomunikaciju za čitatelje bloga TBiBM)

četvrtak, 10. svibnja 2018.

Desponsamus te, mare, in signum veri perpetuique domini


Na samo Spasovo god. 998. ustalo je rano ujutro gotovo cijelo gradjanstvo mletačko. Narod je grnuo prema stolnoj crkvi sv. Petra, Tu su se uz dužda Petra II. Orseola našle sve oblasti, svećenstvo, vojska, mornarica i mnogo naroda. Svečanu službu božju obavio je biskup Dominik. Poslije dovršene službe molio je biskup glasno posebnu molitvu, da bi Bog pomogao Mletčanima pobijediti Hrvate, a narod je molitvu ponavljao. Na to je biskup predao duždu stijeg pobjede!

Još isti dan odplovilo je mletačko brodovlje pod vodstvom samoga dužda. Bez ikakove zapreke plovio je dužd uz istarsku obalu i uz otoke do Zadra. Svuda je bio dapače svečano dočekan. Ta bilo je već sve pripravljeno! U Zadru je bila prava slava. Tamo su mu se poklonili zastupnici svih dalmatinskih gradova, a na čelu im biskupi. Svi položiše zakletvu vjernosti. Grad Biograd, koji bijaše hrvatski grad, spremio se najprije na odpor. Nu budući da bijaše posada u gradu gotovo neznatna prema velikoj sili mletačkoj, a dužd se k tomu strašno grozio gradjanima, ako se ne predadu, to je grad klonuo i predao se. Došavši do Trogira doživio dužd ponovno slavlje. Tu ga je dočekao i poklonio mu se brat kralja Držislava Svetoslav Surinja. Položivši zakletvu vjernosti preda Svetoslav svoga sina Stjepana duždu za taoca. Svetoslav je imao svoju stranku, s kojom se je poklonio duždu. To je žalostan čas u povjesti hrvatskoj, gdje kralja hrvatskoga izdaje njegovi vlastiti brat. Držislav nije mogao poći proti duždu, jer je morao kod kuće ostati, da se brani od izdajstva bratova. Dužd je medjutim dalje išao. Na ozbiljan odpor je naišao kod Lastova. Grad Lastovo ne htjede se ni pod koju cijenu predati. Mletčani ga obsjednuše sa sviju strana. Gradjani su se branili na život i smrt. Nu napokon osvojiše Mletčani grad, te ga svega razoriše, a gradjanima pokloniše život.

Na to se je dužd vratio kući. Kod kuće ga dočekaše s neopisivim veseljem i slavljem. On si je nadjenuo naslov "vojvoda Dalmacije". Nu dužd nije na cijeloj vojni svojoj ni malo ulazio u nutarnjost hrvatske države, te se nije gotovo ni dotaknuo čisto hrvatskoga teritorija, već je osvojio samo onu Dalmaciju, koja je formalno pripadala bizantskomu caru i koju je on zaposjeo dozvolom gospodarevom. U samim gradovima nije se poslije ove vojne ustav ni malo promijenio. Dužd je bio zadovoljan, da su mu odsele gradovi njeki danak plaćali i da su uvijek iza imena bizantskoga cara spominjali ime njegovo. Hrvatskomu kralju nisu dakako više danka plaćali ni dalmatinski gradovi, a ni Mletčani. To je bila želja Mletaka. Zato su oni slavili onaj sretni dan, kad je dužd pošao na tu vojnu. Kroz cijeli srednji i novi vijek slavili su Mletčani Spasov dan svake godine. Oni su govorili, da su se Mletci na taj dan zaručili s Jadranskim morem. Za to je svake godine bila na taj dan velika svečanost u Mletcima, pri kojoj je dužd bacao uvijek veliki zlatni prsten u more u znak, da se republika zaručuje s Jadranskim morem.

(Mato Segher, Hrvatski narodni vladari od god. 620.-1102., Mitrovica 1903.)

nedjelja, 6. svibnja 2018.

Počele mise u crkvi Krista Kralja

Na stranicama Zagrebačke nadbiskupije već je objavljena kratka reportaža (arhiv) s današnje mise u crkvi Krista Kralja na Mirogoju s mnogo lijepih fotografija, pa mi je, umjesto da sastavljam vlastiti izvještaj, lakše uputiti vas onamo.

srijeda, 2. svibnja 2018.

Napadi i borbe

Vidim da su se na blogu Christus Rex (arhiv) te na blogu Katolička Tradicija (arhiv) pojavili neki napadi i kritike vezane uz tradicionalne mise i zajednicu koja se okupljala u crkvi sv. Martina, a po novome će se okupljati u crkvi Krista Kralja.

Ne čini mi se prikladno u ovom trenutku otvarati raspravu o brojnim pitanjima koja su iznesena u tim člancima. Vjerojatno će se u doglednoj budućnosti naći zgodniji trenutak za pozabaviti se utemeljenošću i konzistentnošću njihovih argumenata, ali za sada je možda najbolje da počnemo s misama na Mirogoju i da prođe posjet biskupa Tissier de Malleraisa Hrvatskoj. S moje strane, kao što može potvrditi svatko tko me poznaje, iskreno želim uspjeh p. Tilošancu i vjernicima koji dolaze na mise FSSPX-a u Hrvatskoj u svakom apostolatu kojim će se širiti prava i istinita katolička Tradicija.

Svaki vjernik katolik pozvan je u današnje vrijeme velike konfuzije proučiti bitna pitanja vjere i morala te u molitvi pokušati iznaći pravilni odgovor u svom vlastitom životu (jer svatko će od nas polagati račun za svoj život). Kako kaže sveti Pavao "sve provjeravajte, dobro zadržite".

U tome vam svakako mogu pomoći različiti materijali na internetu, pa tako i ova web stranica (pogledajte primjerice arhivu), ali i osobno iskustvo te direktan susret s ljudima i njihovim stajalištima. Dragi Bog vam je dao i razum i vjeru. Ako ste tako važnom pitanju kao što je uređenje svog vjerskog života posvetili manje pažnje, nego primjerice kupnji stana ili auta, nemojte poslije druge kriviti što ste se razočarali u osobe ili skupine kojima ste dali svoje povjerenje.

Dakle, pristupite ovim pitanjima oprezno, ali bez straha (ako ste u stanju milosti).

nedjelja, 29. travnja 2018.

Nova paradigma


Hilary White

Dotakni nebo: Novusordoistička nova paradigma nije ista religija

Činjenica da zapravo još nemamo službeno ime za Novu paradigmu (i vjerojatno ga nećemo imati još nekoliko stoljeća) otežala mi je nastojanje da razjasnim što mislim kad kažem da ustvari većina redovitih novusordovskih pohađatelja mise ne vjeruje u isto u što je vjerovao prijašnji naraštaj katolika. Rekla sam mnogo puta, i nisam jedina, da novusordoizam nije katolicizam. To je već pomalo postalo krilaticom. Često sam također upotrebljavala naziv "Nova paradigma" da označim stvaranje onog što je u biti, ako i ne zasad po imenu, novotvorina proizvedena nakon II. Vatikanskog. Zadovoljština mi je što vidim da papini najbliži suradnici počinju i sami promicati taj naziv da je opišu. To olakšava stvar.

Kako ju definirati? Govorili smo o "lažnom tlu" novusordoističke nove paradigme i golemom "izgubljenom gradu", punom blaga katoličke vjere, koji su skrivali i zakopali nakon II. Vatikanskog i za koji malo, veoma malo katolika zna da je ondje dolje. Govorili smo kako je to teško objasniti zbog velikog uspjeha novocrkvenjaka u suzbijanju čak i jezika kojim se služimo (ne, nije latinski) u opisivanju tih pojmova.

petak, 27. travnja 2018.

Novo mjesto i celebrant za redovitu nedjeljnu tradicionalnu misu u Zagrebu

Prije nekoliko dana Društvo Benedictus primilo je sljedeći dekret iz Zagrebačke nadbiskupije.

ZAGREBAČKA NADBISKUPIJA
NADBISKUPSKI DUHOVNI STOL
Broj 836/2018
Zagreb, 20. travnja 2018.

P. t. Društvo za promicanje tradicionalne mise „Benedictus"
***
HR - 10000 ZAGREB


Poštovani,

Ovime obavještavamo poštovani Naslov da je kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, Odlukom broj: 760/2018., od 10. travnja 2018. godine, preč. dr. Zvonimiru Kurečiću, rektoru crkve Krista Kralja na Mirogoju, povjerio brigu za vjernike u Zagrebačkoj nadbiskupiji koji Sv. Misu slave po izvanrednom obliku, prema obredu Rimskog misala, objavljenog 1962. godine, a u smislu odredbi motuproprija pape Benedikta XVI. - Summorum pontificum.

Nadbiskup je ujedno odredio da se u crkvi Krista Kralja na Mirogoju, počevši od prve nedjelje mjeseca svibnja ove godine, svake nedjelje i zapovijedanog blagdana u 11,30 sati, slavi Sv. Misa po Misalu Sv. Ivana XXIII.

Ujedno obavještavamo da je crkva Krista Kralja na Mirogoju jedina crkva na području Zagrebačke nadbiskupije u kojoj se okuplja zajednica vjernika koji Sv. Misu slave po izvanrednom obliku.

Želeći poštovanom Naslovu uspjeh u daljnjem djelovanju, pozdravljamo s dužnim poštovanjem,

Mr. Marko Kovač,
biskupski vikar za pastoral

Dakle, u nedjelju i utorak se misama opraštamo od crkvice sv. Martina zahvaljujući Gospodinu za sve milosti koje smo ondje primili, a onda krećemo u nove avanture!

srijeda, 25. travnja 2018.

Gostujući autor - Referendum protiv Istanbulske konvencije

Zamoljen sam da objavim tekst o referendumu protiv Istanbulske konvencije, pa to rado i činim. S obzirom na molbu priređivača teksta da isključim komentiranje, raspravu o ovoj temi (primjerice, zašto je potrebno organizirati dva referenduma u isto vrijeme), ostavit ćemo za neki drugi članak.

***


Nemamo puno vremena!

Na blagdan Gospe Fatimske, 13. svibnja, počinje odlučujuća borba za Hrvatsku i njezin narod. Istanbulska konvencija je paravan za nametanje rodne ideologije i ne samo to. No možemo otkazati Konvenciju! Kako? (pročitajte dalje u tekstu)

utorak, 24. travnja 2018.

Tradicionalne mise 29. travnja i 1. svibnja 2018. u sv. Martinu

Prenosim s google grupe Tradicionalna Misa i usputno spominjem da je ovo dobra prilika za prisustvovanje tradicionalnoj latinskoj misi u crkvi sv. Martina.
Vlč. Jérôme Bücker iz Svećeničkog bratstva sv. Petra služit će u zagrebačkoj crkvi sv. Martina tradicionalne latinske mise
u nedjelju 29. travnja u 11,30 sati i
u utorak 1. svibnja u 11,30 sati.

Duhovna lirika utorkom 58


Stanko Dominić
PRI MAJKI BOŽJOJ SNEŽNOJ V BELCU

Pozablena stara sama v samoći
za cintorom trošnim je cirkvica siva.
Čez okneca mala kak zgasnute oči,
sunce se s hiljadu niti preliva.

Mir blagi, sveti mir, z nejne nutrine izvira
a večnost vu vsakoj sliki i kipu prebiva.
Tu nema smrti, ovde se ne vumira,
Tu saki čemer i blaga se vuteha skriva.

I se je kak spredi nebeskih vrati.
V toj lepoti kak svetlost, da
zdrugog sveta se blista.

Kak živi se smeju anjgeli zlati,
a v majčinom krilu sunčece ljubi —
klonulu glavu Krista.

subota, 21. travnja 2018.

Natpelagijevac


Papa Franjo, pelagijevski luterovac

Papa Bergoglio zadnjih je pet godina proveo u osuđivanju novopelagijevstva, koje on pogrešno opisuje u Evangelii gaudium (EG) kao obdržavanje stanovitih pravila ili tvrdokornu vjernost određenom katoličkom stilu iz prošlosti ili, u Gaudete et exsultate, kao sitničavu brigu za crkvenu liturgiju, nauk i ugled. Drugim riječima, Bergogliovu je modernističkom umu snažna privrženost katoličkom nauku i liturgiji – zapravo, snažna privrženost naprosto katolicizmu – pelagijevstvo.